Parapsihologija: Zagonetne moci
Svijet Urija Gelera
Carolija savijanja metala proslavila je Urija Gelera širom svijeta? Kako izvodi te zbunjujuce podvige? Šta je izvor njegove izvanredne paranormalne moci?
U ljeto 1971. godine tinejdžeri u Izraelu poceli su da govore o novom popidolu. Nije to bio ni pjevac, ni diskdžokej, vec - madionicar. Parapsiholog! Zvao se Uri Geler, a na njegovu popularnost je nesumnjivo uticala cinjenica što je bio visok, lijep i imao samo 24 godine. Njegovi javni nastupi bili su zadivljujuce originalni. Ko je ikad vidio madionicara koji svojim pogledom popravlja pokvarene satove?! Ili, savija kašike i lomi metalne prstenove a da ih i ne dotice?!…
U ljeto 1971. godine tinejdžeri u Izraelu poceli su da govore o novom popidolu. Nije to bio ni pjevac, ni diskdžokej, vec - madionicar. Parapsiholog! Zvao se Uri Geler, a na njegovu popularnost je nesumnjivo uticala cinjenica što je bio visok, lijep i imao samo 24 godine. Njegovi javni nastupi bili su zadivljujuce originalni. Ko je ikad vidio madionicara koji svojim pogledom popravlja pokvarene satove?! Ili, savija kašike i lomi metalne prstenove a da ih i ne dotice?!…
Impresivna predstava
Price o neobicnom mladicu stigle su do poznatog istraživaca Andrije Puharica iz Njujorka, koji je 17. augusta 1971. godine doletio u Izrael, kako bi se sopstvenim ocima osvjedocio u neobicne parapsihološke sposobnosi Urija Gelera. Sreli su se u jednoj diskoteci u Jafi u kojoj je Geler demonstrirao citanje tudih misli. Publika je bila oduševljena, ali je Puharic znao da to mogu biti i obicni trikovi ako Uri ima saradnike u publici. Zbog toga ga je posljednji "trik" više impresionirao. Geler je najavio da ce slomiti prsten a da ga nece ni dotaci, a neka žena iz publike je ponudila svoj prsten. Zatraženo je od nje da ga pokaže publici, a zatim da ga cvrsto drži u ruci. Geler je postavio ruku iznad njene i nekoliko sekundi je tako držao. Kada je žena otvorila ruku, prsten je bio prelomljen na dva dijela! Nakon predstave, Puharic je pitao Gelera da li bi pristao da se podvrgne nekim naucnim testovima. Geler je pristao. Bila je to sudbonosna odluka: njegov prvi korak ka svjetskoj slavi. Geler je po dogovoru stigao u Puharicev apartman gdje je demonstrirao nešto što je Puharica naprosto oduševilo. Postavio je mali notes na sto, a onda zatražio od Puharica da zamisli tri broja. Puharic je izabrao 4, 3 i 2. "A sad okrenite taj notes", rekao je Geler. Puharic je okrenuo i – gle cuda - ugledao je istovjetne cifre 4, 3 i 2! Šta se dogodilo i kako je Geler uspio da utice na iskusnog istraživaca da izabere brojeve koje je on ranije zapisao u bloku?!…Na kasnijim demonstracijama, Geler je uspjevao podizati temperaturu u termomentrima, okretati iglu kompasa putem misli i «savijati» mlaz vode iz slavine tako što joj je primicao prst. Puharic je zakljucio da Uri nije obicni iluzionista, vec da uistinu posjeduje paranormalne moci, sposobnost poznatu kao psihokineza.Geler je priznao da nema pojma otkuda mu ta moc. Postao je toga svjestan rano. Kad mu je bilo šest godina shvatio je da može citati majcine misli. Jednog dana ona se vratila iz neke posjete u kojoj je igrala karte za novac. Geler ju je samo pogledao i tacno znao koliko je izgubila!
Misteriozni dogadaj
Kad je krenuo u školu, ocuh mu je poklonio sat. Jednog dana, dok je buljio u njega, kazaljke su pocele da se krecu sve brže, sve dok nisu pocele da jure. Tek tada je shvatio da je on odgovoran za to. Shvatio je da nije u stanju kontrolisati ovu cudesnu moc: za vrijeme jela, kašike i viljuške su se pomijerao i savijale! Sa 13 godina poceo je da istražuje dokle sežu njegove paranormalne moci. Uspjevao je lomiti katance, citati misli, vidjeti ono što niko ne vidi…Puharic je bio uzbuden. Sve od osnivanja Društva za parapsihološka istraživanja 1882. godine, ucenjaci su izucavali vidovite ljude i medije, pokušavajuci da dokažu ili ospore njihove moci. Nikada nisu uspjeli ni u jednom ni u drugom. Razlog leži u tome što vecina paranormalnih ljudi ne mogu svoju moci kontrolisati i - ukljucivati i iskljucivati po želji. Gelerove sposobnosti, medutim, funkcionisale su prema naredenju, kad god bi to poželio. No, dogadaji su krenuli neocekivanim tokom. Ujutro, 1. decembra 1971. Puharic je hipnotizirao Gelera u nadi da ce otkriti porijeklo njegovih moci. Puharic ga je upitao gdje se nalazi, Geler je odgovorio da je u jednoj pecini na Kipru - gdje mu je porodica živjela kad mu je bilo 13 godina - i da je "ucio o ljudima koji su došli iz svemira." Dodao je da mu još nije dozvoljeno da govori o tome. Puharic ga je vratio dalje i Geler je poceo da govori hebrejski - prvi jezik koji je naucio. Opisao je dogadaj koji se dogodio kad je imao tri godine. Ušao je u neku baitu u Tel Avivu, i odjednom postao svjestan svijetleceg predmeta koji mu je lebdio iznad glave. Cuo se zvuk visoke rezonanse. Dok se ta misteriozna letjelica približavala, Uri se osjecao okupan svjetlošcu i pao je onesvijšten.
Misionari iz svemira
Dok je Geler prepricavao neobicni dogadaj Puharica je iznenadio zvuk nekog glasa koji je dolazio odnekud, iznad njihovih glava. Puharic ga je opisao kao "nezemaljskim i metalnim". "Mi smo bili oni koji su našli Urija kad je imao tri godine", rekao je bestjelesni glas. "On je naš pomagac, poslan da pomogne covjeku, mi smo ga programirali…" Razlog je bio, objasnio je, što se covjecanstvo nalazi na rubu svjetskog rata. Uri, nagovijestio je on, je bio "isprogramiran" da otkloni tu katastrofu. Kad se probudio Geler se niceg nije sjecao. Puharic mu je pustio traku. Dok je slušao svoj glas kako prica o neobicnom susretu u djetinjstvu, Uri je izgledao iznenaden. "Ja se ne sjecam nicega!…" Nekoliko minuta kasnije, dok je magnetofonsku traku držao u ruci, ona je neobjašnjivo nestala. Zatim je Geler izjurio iz sobe. Kad su ga nakon nekog vremena našli izgledao je zbunjen, a od trake nije bilo ni traga.Ove dogadaje Puharic je opisao u knjizi «URI: hronika misterije Urija Gelera". On opisuje kako je sljedeceg dana snimao još jednu sesiju hipnotiziranja Gelera, i kako se ponovo javio misteriozni "glas". Onda su Puharic i Geler otišli da se provozaju autom, noseci sa sobom magnetofon, a traka je ponovo iznenada išcezla. I sljedecih dana demonstracije "misterioznih" bica su se nastavile. Da bi ih ubijedili da su stvarni, "transportovali" su Puharicevu aktovku iz kuce u Njujorku u stan u Tel Avivu. Kad su Geler i Puharic posjetili jednu vojnu bazu, slijedilo ih je neko crveno svjetlo na nebu koje je bilo nevidljivo za njihovog vojnog pratioca. Geler je priznao da mu je nekoliko godina ranije jedan vidovnjak prenio poruke od tajnstvemih bica iz svemira, koja su sebe nazivali "Devet". Na jednoj od sesija, Puharic je upitao Gelera da li je to glas iz grupe "Devet". Uri je odgovorio: "Da". Nastavio je da pita da li se oni kriju u pozadini fenomena NLO, odgovor je opet bio «Da». Taj glas je rekao Puhanacu da bica «Devet» dolaze iz jedne druge dimenzije i da žive na svemirskom brodu nazvanom «Spektra», koji je "udaljen 53,000.069 svjetlosnih godina. Oni su na Zemlji prisutni hiljadama godina i svoje tragove ostavili su na mnogim mjestima, narocito u Južnoj Americi...Geler je bio prilicno zabrinut ovim dogadajima, ali za razliku od Puharica, nije imao nikakve želje da ubijedi naucni svijet u svoje neobicne moci i postojanje svemirskih misionara; njega je više zanimalo bogatstvo i slava. Kada je u aprilu 1972. Puharic na nekoliko sedmica odletio u Njujork, Geler se posvetio organizaciji turneje po Njemackoj.
Znak od Devetorice
Još jedan interesantan dogadaj dogodio se 1. juna 1972. godine kada je Geler otišao u svoj stan i na otiracu našao pismo od Puharica. U pismu je bila poruka da Puharic ne može otici iz SAD za još tri mjeseca i da ce se pridružiti Geleru kasnije. Geler je tada odletio za Rim i - na putu za Minhen - telefonirao Puharicu da ga pita o tom zakašnjenju. Puharic je bio zaprepašten i poricao je da je napisao bilo kakvo pismo. Tada su obijica zakljucili da bi to mogao biti neki znak od «Devetorice», "Dokaz" je bio da je pismo išcezlo iz Gelerovog džepa dok je bio u avionu - ocito dematerijalizovano od strane vlasnika metalnog glasa. Bilo kakvo da je objašnjenje, taj incindent s pismom je ubijedio Puharica da su «Devetorica» željela da on ostane u SAD, u nastojanju da ubijedi razne eminentne naucnike da je Geler vrijedan znanstvenih istraživanja.U meduvremenu, njegov nepredvidljivi šticenik letio je za Minhen, na svoj prvi sastanak sa slavom i bogatstvom.
Parapsihologija: istrazivanja
Skrivene moci u nama
Gotovo da nema osobe koja nije dozivjela neko paranormalno iskustvo. Telepatija, telekineza, vidovitost... Radili se o pukim slucajnostima? Halucinacijama? Ili su to dokazi da nadnaravne pojave uistinu postoje?
Još od prahistorije covjek je vjerovao u postojanje duhova i mogucnost da ih prizove i da s njima komunicira. Mozda je prvi parapsiholog bio lidijski kralj Krez koji je 550. pr.n.e. iskušao sedam prorocista, trazeci da predvide sta je najuputnije da uciniti - na dati dan. Kazu da je samo prorociste u Delfima polozilo "ispit”. Ipak, pravo zanimanje za paranormalne pojave nastaje sa pojavom spiritizma polovinom 19. stoljeca: 31. marta/travnja 1848. u Hydesvillu (New York) porodicu Fox probudili su cudni udarci koji kao da su izlazili iz zidova sobe u kojoj su spavale njihove djevojcice Kate i Margaret. Roditelji su došli do zakljucka da u kuci boravi duh, a djevojcice su sa jednim spretnim medijem, krenule na turneju po SAD prizivajuci duhove po narudžbi.
Još od prahistorije covjek je vjerovao u postojanje duhova i mogucnost da ih prizove i da s njima komunicira. Mozda je prvi parapsiholog bio lidijski kralj Krez koji je 550. pr.n.e. iskušao sedam prorocista, trazeci da predvide sta je najuputnije da uciniti - na dati dan. Kazu da je samo prorociste u Delfima polozilo "ispit”. Ipak, pravo zanimanje za paranormalne pojave nastaje sa pojavom spiritizma polovinom 19. stoljeca: 31. marta/travnja 1848. u Hydesvillu (New York) porodicu Fox probudili su cudni udarci koji kao da su izlazili iz zidova sobe u kojoj su spavale njihove djevojcice Kate i Margaret. Roditelji su došli do zakljucka da u kuci boravi duh, a djevojcice su sa jednim spretnim medijem, krenule na turneju po SAD prizivajuci duhove po narudžbi.
Znanstvena proucavanja
Krajem 19. stoljeca i znanost se pocela zanimati za parapsihologiju. Dok cijenjeni engleski fizicar, sir William Crookes, tvrdi da su paranormalne moci nekih medija istinite, u Londonu se formira Društvo za psihicko istraživanje (Society for Psychical Research), koje ce demaskirati mnoge obmane.Tridesetih godina pažnja se usmjerava na laboratorijske eksperimente sa ljudima obdarenim telepatijom i vidovitošcu. Rijec je o posobnostima za koju je Joseph Rhine skovao termin ESP (ekstraculne percepcije). Danas su se proucavanja paranormalnih fenomena proširila na slijepe i gluhe koji svoje nedostatker mogu nadoknaditi telepatijom. Za to je zaslužan parapsiholog Charles Honorton, koji je 1974. uveo tehniku "gancfeld" (ganzfeld). Prvi eksperimenti su dali sjajne rezultate, ali nakon pažljivijeg proucavanja otkrivene su, navodno, metodološke greške. Godine 1990. Honortonova grupa je, pak, ponovila uspjehe, i pored strogih kontrola. Statistika je predvidala 25 posto tacnih odgovora. No, procenat je, medutim, iznosio 35 posto. Vjerovatnost da je rijec o slucajnosti bila je jedan prema dvadeset hiljada.
Prisustvo fenomena
Godine 1997. Robert Morris, profesor parapsihologije na univerzitetu Edimburg, iskušao je osobe koje su se smatrale kreativnim. Tacni odgovori umjetnika bili su 47 odsto, a kod muzicara cak - 56 odsto. Anthony Lawrence, parapsiholog sa univerziteta Coventry se nada da ce se za deset ili dvadeset godina naci efikasni instrumenti za poboljšanje telepatskih sposobnosti svakog covjeka.Na polju psihokineze (sposobnost premještanja ili uticaja na predmete pomocu misli) koristi se "generator slucajnih dogadaja”, elektronski aparat koji emituje signale (svjetlost, brojevi ili zvuci) prema slucajnom slijedu. Osoba treba nastojati da utjece na mašinu tako da rezultatima više ne dominira slucaj. Jedna analiza rezultata 800 eksperimenata iz 1989. ubjedljivo je potvrdila prisustvo stvarnog fenomena.U stvari, eksperimenti su dostigli nivo tolike tacnosti da su iskljucene metodološke greške ili obmane. Ali ni formalna besprijekornost nije zadovoljava skeptike. Pokušali su otkriti manjkavosti koje, kada se jednom koriguju, drasticno smanjuju procenat uspjeha.Jedan od najspektakularnijih psihokinetickih efekata je, na primjer, prožimanje materije. Godine 1988. Švicarac Silvio Meyer je rekao da je "snagom misli” spojio dva kvadrata, jedan od papira a drugi od aluminija. Federalna laboratirija za probu materijala u St. Galenu, koja je dobila zadatak da to provjeri, nije otkrila nikakav znak lijepljenja ili neceg slicnog.Mnogim "nevjernim Tomama" u znanosti krajnje su sumnjivi pranoterapeuti ili bioenergicari, koji sve bolesti lijeciti rukama, odnosno bioenergijom vlastitog organizma. Ipak, najteže je provjeriti takozvana "vantjelesna putovanja”, iskustva u kojima subjekt, znajuci da ne sanja, "vidi” ambijent iz položaja koji je drukciji od položaja njegovog tijela. Ovoj kategoriji pripadaju i "iskustva pred smrt”: osobe probudene iz kome koje tvrde da su bile odvojene od tijela i da su susrele mrtve rodake.
Slabe tacke
Jedan od najvecih eksperata iz ove oblasti, parapsihologinja Susan Blackmore, smatra da je za ovaj fenomen odgovoran perceptivni ili culni poremecaj mozga. Ona smatra da se na istim osnovama zasniva i rašireno mišljenje da covjek ne koristi više od 3-4 procenta svoga mozga, što bi znacilo da je preostali dio rezerviran za paranormalne moci. Ona misli da su principi funkcioniranja i mogucnosti ljudskog mozga definisani i jasni i da ne postoje "misteriozni” dijelovi u kojima se kriju naše paranormalne moci.Jedna od slabijih tacaka parapsihologije jeste nepredvidljivost fenomena. Pocetkom sedamdesetih, CIA je pokrenula tajni program za angažovanje senzitiva u špijunaži. Godine 1995. angažovani su parapsiholog Jessica Utts i psiholog Ray Hyman da ocijene rezultate. Ako je vjerovati zvanicnim izvještajima, zakljuceno je da su informacije bile nejasne i dvosmislene. Po mnogima potpuno beskorisni! Ali sve to može biti i prica za javnost, iza koje se kriju ultratajni projekti za koje se zna da postoje i na Zapadu i na Istoku.Godine je 1990. japanski elektronski kolos Sony zapoceo s projektom za provjeru da li psihicki fenomeni mogu imati neku upotrebnu vrijednost. Program je, navodno, poslije dvije godine obustavljen, jer se nije odmaklo ni korak od pocetka! No, pouzdano se zna, da ucenjaci, medu njima i oni najugledniji, vec godinama eksperimentiraju istražujuci parapsihološke fenomena, a rezultati njihovih saznanja drže se, kažu, u strogoj tajknosti...
Paranormalni snovi
Paranormalni snovi
Poruke iz drugog svijeta
Mnogi veliki umjetnici i mislioci kažu da im inspiracija dolazi iznenada potpuno uoblicena. Šta je izvor ovih unutarnjih poriva i kolikodoprinose stvaranju genija?
Snovi mogu otkriti ne samo buducnost, vec izgleda i ocite istine o današnjem svijetu. Mnoge današnje inovacije su se pojavile u snovima. Jedna od najpoznatijih imala je revolucionarni ucinak na razvoj hemije. Godine 1863. mladi i daroviti njemacki naucnik August Kekule, pisao je drugi tom rasprave o hemiji u kome se bavio problemom hemijske strukture aromatskih jedinjenja. To su supstance jakog mirisa koje su sadržavale vodonik i ugljik a dobivane su iz ugljenog katrana.Najmanji djelic svakog jedinjenja zove se molekul: to je skup atoma, koji se može predstaviti vezan hemijskim "kukama", koje se zovu valentne veze. Sve te "kuke" su medusobno povezane i nijedna ne ostaje slobodna. Svaki tip atoma ima utvrden broj valentnih veza. Ugljik ih, na primjer, ima cetiri.Kekule je vec pokazao kako ugljikovi atomi mogu formirati lance koji cine "kicmu" složenih molekula. On je rašcistio neke nedoumice, pokazavši da se atomi mogu vezivati duplim ili cak dvostrukim vezama.Struktura jedne molekule se cesto mogla objasniti povezivanjem valentnih veza atoma od kojih je sastavljen. Ali, nikakva kolicina dovitljivosti ne bi mogla formirati lanac od šest atoma ugljika sa šest atoma vodika od kojih svaki ima samo jednu valentnu vezu, a zna se da je to sastav benzola, najjednostavnijeg od aromatskih spojeva.To rješenje Kekuleu je došlo kada je bio u polusnu. Ugledao je molekul benzola kao neku zmiju koja se savila u krug i progutala vlastiti rep. Kekule se probudio i shvatio da se problem strukture benzola može riješiti ako šest atoma ugljika obrazuju prsten, sa pridodatim atomima vodika. Jedno ogromno podrucje, hemija prstenastih sastojaka se otvorilo pred njim i postalo osnovom uspješne njemacke industrije boja.
Snovi mogu otkriti ne samo buducnost, vec izgleda i ocite istine o današnjem svijetu. Mnoge današnje inovacije su se pojavile u snovima. Jedna od najpoznatijih imala je revolucionarni ucinak na razvoj hemije. Godine 1863. mladi i daroviti njemacki naucnik August Kekule, pisao je drugi tom rasprave o hemiji u kome se bavio problemom hemijske strukture aromatskih jedinjenja. To su supstance jakog mirisa koje su sadržavale vodonik i ugljik a dobivane su iz ugljenog katrana.Najmanji djelic svakog jedinjenja zove se molekul: to je skup atoma, koji se može predstaviti vezan hemijskim "kukama", koje se zovu valentne veze. Sve te "kuke" su medusobno povezane i nijedna ne ostaje slobodna. Svaki tip atoma ima utvrden broj valentnih veza. Ugljik ih, na primjer, ima cetiri.Kekule je vec pokazao kako ugljikovi atomi mogu formirati lance koji cine "kicmu" složenih molekula. On je rašcistio neke nedoumice, pokazavši da se atomi mogu vezivati duplim ili cak dvostrukim vezama.Struktura jedne molekule se cesto mogla objasniti povezivanjem valentnih veza atoma od kojih je sastavljen. Ali, nikakva kolicina dovitljivosti ne bi mogla formirati lanac od šest atoma ugljika sa šest atoma vodika od kojih svaki ima samo jednu valentnu vezu, a zna se da je to sastav benzola, najjednostavnijeg od aromatskih spojeva.To rješenje Kekuleu je došlo kada je bio u polusnu. Ugledao je molekul benzola kao neku zmiju koja se savila u krug i progutala vlastiti rep. Kekule se probudio i shvatio da se problem strukture benzola može riješiti ako šest atoma ugljika obrazuju prsten, sa pridodatim atomima vodika. Jedno ogromno podrucje, hemija prstenastih sastojaka se otvorilo pred njim i postalo osnovom uspješne njemacke industrije boja.
Eksperiment u snu
Još jedan naucni prodor vodi porijeklo iz sna njemackog fiziologa Ota Levija 1921. On je izucavao prenos signala duž nerava životinja. Gotovo 20 godina ranije, Levi je razmišljao da su hemijski procesi usko povezani sa mehanizmom transmisije nervnih signala, ali je s tom idejom ucinjen mali napredak. Inspiracija je Leviju došla u snu:«Noc uoci Uskrsa (1921.) probudio sam se, upalio svjetlo i našvrljao nekoliko zabilježaka. Onda sam ponovo zaspao. U 6 sati sljedeceg jutra palo mi je na pamet da sam tokom noci zapisao nešto jako važno, ali nisam bio u stanju da dešifrujem to što sam napisao. Sljedece noci u tri sata, ta ideja mi se vratila. Bio je to plan eksperimenta da se odredi da li je hipoteza o hemijskoj transmisiji nervnih nadražaja koju sam izrekao prije 17 godina bila tacna. Smjesta sam ustao, otišao u laboratoriju i izveo jednostavan eksperiment na srcu žabe. Ti rezultati postali su osnov teorije o hemijskoj transmisiji nervnih impulsa…» Levijevi eksperimenti bacili su novo svjetlo na nacin na koji se elektricni signali prenose nervima i izazivaju reakcije u mišicima - što ce reci kako mozak kontroliše tijelo. Iz svog eksperimenta Levi je zakljucio da kod žaba nervi ne stimulišu srce direktno; oslobadaju se specificne hemijske supstance na krajevima nerava koje modificiraju rad srca. Za svoje djelo o hemijskoj transmisiji nervnih impulsa, Levi je podijelio Nobelovu nagradu sa ser Henri Dejlom 1936. godine. Johan Volfgang fon Gete, veliki njemacki pjesnik, naucnik i filozof, izvještava nas da je u snu riješio mnoge naucne probleme i napisao pjesme. Francuski kompozitor Sari Nodje je komponovao kompoziciju «Lidija» u snu. Semjuel Tejlor Koleridž odsanjao je citavu poemu «Kubla Kan» i jednostavno je prepisao sljedeceg jutra. Medutim, kad ga je u «prepisivanju» prekinuo neki posjetilac, kraj poeme mu je iscilio iz sjecanja.
Izum u snu
I industrijski su se izumi cesto javljali u snu, poput tehnike za pravljenje olovnih kugli, tako što se rastaljeno olovo kapalo u vodu sa visokih kula. Olovne kapi tokom pada postanu savršeno okrugle. Ova ideja pala je na um Džejmsu Votu, konstruktoru parne mašine, u snu!Švajcarski paleontolog iz 19. stoljeca Luj Agasi dugo je vremena pokušavao da rekonstruiše strukturu fosila neke ribe iz vrlo slabo vidljivih izmiješanih tragova u kamenu. Na kraju je zakljucio da je to nemoguce.U snu je, medutim, vidio je kompletnu ribu savršeno restauriranu. No, kada se probudio, san se izgubio prije nego što ga je zabilježio. Sljedece noci Agasi je sanjao isti san, ali mu je opet iscilio iz sjecanja kada se probudio. U nadi da ce sanjati kompletnu ribu naucnik je stavio pero i papir pored kreveta. Bio je nagraden još jednim ponavljanjem sna i bio je u stanju da nacrta sliku fosila, dok je još uvijek bio u polusnu. Sljedeceg dana crtež nije impresionirao Agasija. Smatrao je da je po svemu nevjerovatan. Vratio se fosilu i poceo da obraduje kamen, koristeci svoju skicu iz sna. Na svoje iznenadenje otkrivao je nedostajuce dijelove fosila, za koje se ispostavilo da su upravo onakvi, kakvi su opisani u snu od prethodne noci.
Drevne tajne
Izvještaj Društva za parapsihološka istraživanja iz 1900. godine opisuje kako je prof. Hilpreht dešifrovao rijeci ugravirane na dva mala komada ahata iz drevnog Babilona. Prof. Hilpreht je jedne noci zaspao nakon što je satima uzaludno pokušavao da shvati znacenje tih natpisa. Sanjao je da ga je neki mršavi sveštenik predkršcanskog Nipura (sveti grad blizu Babilona) poveo u riznicu. Ušli su u sobu bez prozora u kojoj je bila velika drvena škrinja. Komadici ahata i lapis-lazulija su bili razbacani po podu. Taj sveštenik je ispricao profesoru:Kralj Kruigauzu (oko 1300. p.n.e.) je nekom priliko hramu u Belu poslao jedan ispisani zavjetni valjak od ahata. No, tada smo mi iznenada dobili naredenje da za kip boga Niniba napravimo par naušnica od ahata. Mi smo bili jako ojadeni jer pri ruci nismo imali ahata. Da bismo izvršili naredenje, ništa nam drugo nije preostalo nego da dragocijeni zavjetni valjak isjecemo u tri prstena od kojih je svaki sadržavao dio natpisa. Prva dva su poslužila kao naušnice za kip. To su ova dva fragmenta koja su vam zadala toliko muke... Profesorova žena je posvjedocila kako je pomenute noci vidjela svog muža kako iskace iz kreveta, juri u radnu sobu da pregleda dva komada ahata i uzvikuje: "Tako je, tako je!"
Pakt s davolom!
Đuzepe Tartini vodeci italijanski violinista iz 18. stoljeca, navodno je u snu napravio Ugovor sa davolom. Njegov nocni duhovni posjetilac odsvirao je jedan komad na violini sjajnije nego što je Tartini ikada cuo. Kada je ujutro pokušao da se prisjeti tog komada, komponovao je sonatu koju je nazvao «Đavolji triler», za koju su najugledniji muzicari tog vremena potvrdili da uistinu ima - davolju težinu! Po Tartinijevom mišljenju to je bila samo sjenka muzike koju je cuo u snu. Medutim, njegov Ugovor sa davolom doveo ga je do svjetske slave i uspjeha. Ova je prica možda nastala zbog dogadaja iz Tartinijeve rane karijere, kada je uhapšen zato što je oženio lijepu šticenicu arhiepiskopa od Padove. Njegova vještina na violini mu je doprinjela da mu arhiepiskop sve oprosti.
Astralna projekcija (4)Let iznad sopstvenog tijela
“Okrenula sam se prema dolje i ugledala samu sebe. Osjecala sam kao da gledam nekog drugog. Pomislila sam - da ja to, kojim slucajem, ne umirem?!...”
Vijesti koje nam posljednjih godina stizu s druge strane Atlantika uvjeravaju nas da se u americkim naucnim laboratorijama izvode eksperimenti s osobama koje lako dozivljavaju astralnu projekciju. Brojni eksperimenti sa Blue Harryem, studentom Univerziteta Djuk, obavljeni pod strogim naucnim uslovima, pokazali su da je ovaj mladi covjek u stanju da pravi astralne izlete i u zatvorene prostorije, da u njima “prepozna” i opise sve stvari i predmete, da “leti” iznad udaljenih predjela i da cak utice na zivotinje!
Vijesti koje nam posljednjih godina stizu s druge strane Atlantika uvjeravaju nas da se u americkim naucnim laboratorijama izvode eksperimenti s osobama koje lako dozivljavaju astralnu projekciju. Brojni eksperimenti sa Blue Harryem, studentom Univerziteta Djuk, obavljeni pod strogim naucnim uslovima, pokazali su da je ovaj mladi covjek u stanju da pravi astralne izlete i u zatvorene prostorije, da u njima “prepozna” i opise sve stvari i predmete, da “leti” iznad udaljenih predjela i da cak utice na zivotinje!
Dozivljaj u bolnici
Kosmarne vizije
Odmah sam telefonirala mojima u Helsinki i razgovarala sa ocem. Pitala sam ga sta radi majka. Odgovorio mi je da nesto sije. Kada je mama preuzela telefonsku slusalicu, rekla sam joj kako znam da sije haljinu sa velikim ruzama. Zacudila se i potvrdila. Rekla je: Otkud znas? Pa, maloprije sam te vidjela!, odgovorila sam veselo se smijuci... Kasnije, kada sam srela sestru i ona mi je potvrdila da je moj astralni izlet bio sasvim autentican i istinit.”Poslije toga Rauni-Leena Luukanen vise nije eksperimentisala svjesno, mozda najvise zato sto se nije zeljela izloziti mogucim opasnostima, koje, sasvim je sigurno, prate svako izvantjelesno dozivljavanje zbilje. Kaze, medutim, da joj se i dalje desavalo da se probudi nocu i da zatekne samu sebe kako nastoji da napusti tijelo, odnosno vec je napola izvan njega.Na Univerzitetu u Utrechtu (Holandija), gdje drzi katedru za parapsihologiju, smatraju ovaj dozivljaj posebnim stanjem svijesti. U stanju krajnjeg stresa neke osobe predodredene su za takvo reagovanje. Kad ih operisu, kad im stane srce (klinicka smrt), kad naizgled izgube svijest zbog neke nesrece, ili cak u uslovima kada tijelo dozivljava krajnje fizicke i psihicke napore.Upravo u tako ekstremnim uslovima, za vrijeme robijanja u bileckom zatvoru, beogradski knjizevnik Miroslav Popovic dozivio je veoma upecatljivo izvantjelesno iskustvo. U svojim “Uspomenama sa Golog otoka”, Popovic potanko opisuje uslove u kojima se to odigralo:“...Gonjenje je trajalo najmanje pet dana. Znaci - skoro do kraja ljudskih mogucnosti. Ali, pamtim ga po necem drugom - po jednom svom postupku, neshvatljivom za tu situaciju.Tada su mi se po glavi uveliko vrtele misli o samoubistvu. U stvari, vrtila mi se samo jedna misao. Pa i to ne misao, vec slika... Neka hala s gredama mesto tavanice. Sumracna. Omca visi. Ja stavljam glavu u nju. Pa opet - neka hala s gredama mesto tavanice i konop s omcom. I ja, pun mira, stavljam glavu u nju. Nesto rede video sam noz. Vrlo siljast. Trenutak pre nego sto cu ga zabosti sebi u grudi. Cak sam i stiskao saku oko nepostojece drske...”
Iznad napacenog tijela
U takvom stanju, punom beskrajnog ocaja, Popovic se svakodnevno sve vise iscrpljivao. I fizicki i psihicki. A onda se dogodilo...“Negde vec duboko u ostrom gonjenju, dakle, mozda cetvrtog ili cak petog dana, odjednom sam se preno iz krajnje iscrpljenosti i povukao tragac i gonica napred. Krenuo sam punim trkom. I natrag, s praznim tragacem, takode sam trcao. Nisam osecao ni bolne misice, ni oguljene dlanove, ni tragac, ni samrtni umor od malocas. Bio sam nekakav 'nad-ja'. I zudeo sam za smrcu. Hteo sam da umrem. Da istrosim sto je mogucno pre svu zivotnu energiju i da brzo, brzo, odmah napustim ovaj odvratni svet.Primetio sam zacuden i skoro uplasen pogled clana kolektiva koji me je gonio u tim turama.Izdrzao sam tako do kraja radnog vremena. Sat ili vise. Uglavnom - strasno mnogo. Gonici su cutali.Kada se rad zavrsio, na ramena su mi navalili dve cuskije i nekoliko krampova. Alat su za sve nosili gonjeni. Od radilista do logora. Mozda dva kilometra. Po bezumnom suncu bilecke kotline.Zatrazio sam jos cuskija. I dobio ih.Smrt, naravno, nije dosla. Ali ni umora nije bilo, najednom nije bilo vise ni - mene. Postojalo je samo 'nad-ja'. I zaista je bilo 'nad'. Gledao sam sebe s visine od recimo tri metra od tla. S leda. Malo iskosa. Video sam jasno svoja ramena, pokrivena alatom, mrsavi vrat, deo potiljka. I belu prugu soli od osusenog znoja na svojoj vojnickoj kapi...Nisam halucinirao. Zaista sam video. Kao sto covek vidi svoju saku. I bio potpuno vedar i miran. I izdvojen od onog sebe dole. On mi nije nicim smetao. Hodao je u petoredu, na kraju kolone osudenika. Ali postojao sam samo onaj ja koji ga je gledao. I veliki, svecani mir.Zatvor je divno mesto za parapsiholoske fenomene. Pogotovo ovakav...”
Bacena rukavica
- Covjek moze postati svjestan toka energije unutar sebe i iskoristiti tu blagodet! - tvrdi Jack Schwarz, koji kontrolise svoje tjelesne funkcije poput kakvog indijskog jogija. U stanju je, na primjer, da probode biceps nesterilizovanom pletecorh iglom, a da to bude bez bola, bez krvarenja i da prode bez infekcije. Na neki gotovo neshvatljiv nacin rana se zatvara cim izvuce iglu i potpuno zarasle za samo dan ili dva.Naravno, Schwarz je i strasni pobornik naucnog priznavanja fenomena “odvajanja svijesti od tijela” i jednog sasvim novog, drugacijeg pogleda na ono sto nazivamo zivotom. Dabome, on se iskreno nada da ce nauka prihvatiti “bacenu rukavicu” i da ce znanstvenim putem dokazati ono sto je vec odavno njemu, a i mnogima u svijetu sasvim prihvatljivo i jasno.- Kada je Kopernik objavio da se nasa planeta okrece oko Sunca, ljudi su bili zaprepasteni - kaze Schwarz - ali se njegova teorija ipak pokazala ispravnom!
Astralna projekcija (1)Zivjeti izvan tijelaKakve tajne krije
“Tibetanska kniga mrtvih”? O cemu govore prastare knjige, epovi i vjerovanja? Kako je Aleksandar Makedonski “vidio” svoje buduce ratne okrsaje?
Postoji jedna tipicna anegdota, cuo sam je u bezbroj verzija ucestvujuci u prvoj jugoslovenskoj novinarsko-istrazivackoj ekspediciji “Tibet '88” i putujuci Kasmirom, Ladakom, Nepalom i Tibetom, a koja veoma zorno odrazava domete istocnjackih saznanja o covjeku i njegovim duhovnim, psihickim mogucnostima.Za vrijeme povratka sa jednog od najvisih vrhova svijeta, na visokim brdima Himalaja grupa zapadnjackih alpinista naide na nekog jogina koji je spokojno sjedio na jednoj usamljenoj stijeni.- Kako si, starce? - upita uljudno jedan od alpinista.- Dobro, djeco. Otkud vi? - uzvrati jogin.- Vracamo se s onog vrha - odgovorise alpinista ne krijuci zadovoljstvo i pokazujuci rukama prema udaljenim predjelima kojim je dominirao vrhunac oklopljen vjecnim snijegom i ledom. - Upravo smo ga osvojili!Jogin se blago nasmijesi i prijekornim glasom zapita:- Mora da vam je bilo tesko cim ste sa sobom morali da nosite i svoja teska tijela?!... Djeco, djeco, kako se samo razbacujete snagom!?...
Postoji jedna tipicna anegdota, cuo sam je u bezbroj verzija ucestvujuci u prvoj jugoslovenskoj novinarsko-istrazivackoj ekspediciji “Tibet '88” i putujuci Kasmirom, Ladakom, Nepalom i Tibetom, a koja veoma zorno odrazava domete istocnjackih saznanja o covjeku i njegovim duhovnim, psihickim mogucnostima.Za vrijeme povratka sa jednog od najvisih vrhova svijeta, na visokim brdima Himalaja grupa zapadnjackih alpinista naide na nekog jogina koji je spokojno sjedio na jednoj usamljenoj stijeni.- Kako si, starce? - upita uljudno jedan od alpinista.- Dobro, djeco. Otkud vi? - uzvrati jogin.- Vracamo se s onog vrha - odgovorise alpinista ne krijuci zadovoljstvo i pokazujuci rukama prema udaljenim predjelima kojim je dominirao vrhunac oklopljen vjecnim snijegom i ledom. - Upravo smo ga osvojili!Jogin se blago nasmijesi i prijekornim glasom zapita:- Mora da vam je bilo tesko cim ste sa sobom morali da nosite i svoja teska tijela?!... Djeco, djeco, kako se samo razbacujete snagom!?...
Prastara iskustva
salu na stranu, ali kada sam se odlucivao da napisem ovu knjigu znao sam da cu najubjedljivije i najfascinantnije podatke pronaci u istocnjackim vjerovanjima, najprije u hinduizmu i njegovom najznacajnijem izdanku - budizmu. Naravno, tada nisam ni slutili da cu veliki broj izvanrednih primjera otkriti u drevnim zapisima prohujalih kultura, kineskoj, tibetskoj, sumerskoj, egipatskoj i kulturama Latinske Amerike. S druge strane, u gotovo svim religijama svijeta pominje se fenomen “astralnog putovanja”, najcesce kao posljedica samrtnog hropca u kome se dusa odvaja od tijela.Proucavanju tog fenomena neki narodi su pristupili veoma ambiciozno, a kao posljedica - do danasnjeg dana su nam ostali vrijedni zapisi, nerijetko, na zalost, sifrirani, koje danasnja znanost pokusava da odgonetne i objasni. Prisjetimo se samo “Egipatske knjige mrtvih” ili kapitalnog djela neznanih lamaistickih svecenika “Bardo Thodol”, na Zapadu poznatijeg po imenu “Tibetanska knjiga mrtvih”, za koju Carl Gustav Jung veli da je u njoj “uhvacen bljesak cetvrte dimenzije i strgnut veo s najvece tajne zivota”.Sama rijec “bardo” objasnjava sustinu ovog fundamentalnog djela. To je tibetska rijec, kovanica, sastavljena od dva elementa - “bar” i “do”. "Bar" znaci "izmedu", a "do" oznacava "dva". Drugim rijecima, “bardo” se odnosi na nesto izmedu dvoga, u ovom slucaju - stanje izmedu zivota i smrti, ili jos bolje receno - izmedu jednog i drugog zivota!Dok zapadnjaci cin sahrane shvataju konacnim svrsetkom zivota, dotle drevnim Tibetancima smrt predstavlja kapiju iz jednog aspekta bivstvovanja u drugi, jer oni duboko vjeruju da je zivot, zapravo, neunistiv. Istovremeno, radanje i umiranje nije svedeno na dvije ekstremne mede izmedu kojih protice ono sto danas smatramo zivotom. Naprotiv, umiranje pocinje od rodenja, dan za danom, ali se ne zavrsava po nasim poimanjima, nego se pretace iz jednog oblika u drugi, dok zivot vjecno zivi!
Istocnjacke tradicije
Upravo o razlicitim ciklusima ili aspektima zivota govori “Bardo Thodol”. Ipak, smatram da bi bilo krajnje neuputno baviti se povrsnom analizom djela koje u sebi sadrzava najtemeljitiju filozofiju zivota i smrt, ali i vise od toga - otvoreno nudi najtajnije i najteze dohvatljive cinjenice o dusevnom zivotu covjeka, sa sposobnoscu samoanalize za koju mnogi znanstvenici tvrde da joj moderni psihoanaliticari ni izdaleka nisu dorasli.Iako je “Tibetanska knjiga mrtvih” nastala u osmom stoljecu, mnogi ucenjaci danasnjice vjeruju da njeni korijeni vode do najdaljih dubina ljudske proslosti i da predstavlja samo jedan dio tajanstvenih istocnjackih tradicija cije je dimenzije i u ovo vrijeme tesko sagledati.Odvajanje duse od tijela pominje se u raznim verzijama najstarijih kultura. U drevnom Egiptu se taj fenomen oznacava nazivom “ka”, a vidimo ga na mnogim grobnim i hramskim zidnim slikarijama kako poput ptice bdije iznad mrtvih i mumificiranih faraonskih tijela. U najstarijem sacuvanom epu, sumerskom “Epu o Gilgamesu” naslucuju se fantasticni dometi spoznaja o izvantjelesnoj percepciji. Prije svake znacajne akcije, junaci glasovitog epa zapisanog na prastarim glinenim plocicama - Gilgames i Enkidu - mole se bogu samasu, bogu sunca, kako bi im podario moc ili san da mogu vidjeti udaljene predjele i dogadaje koji ce se zbiti!U Bibliji, kao i u Homerovoj “Odiseji”, pominju se razgovori sa umrlim, a u “Metamorfozama”, djelu latinskog pisca Apuleja iz II stoljeca, glavni junak doslovno kaze: “Priblizio sam se medi izmedu zivota i smrti; prijedoh prag Prozerpinin i, posto sam prosao kroz sva pocela, ponovo se vratih: vidio sam sunce kako duboko u noci sja u punoj svjetlosti; prisao sam bogovima Donjega i Gornjega svijeta; vidio sam ih licem u lice i molio im se izbliza...”Kada je Troja pala, Odisej je, nakon dugog pustolovnog lutanja nepoznatim morskim prostranstvima, u trenucima neobicne koncentracije “vidio” svoj srecni povratak na Itaku!
Iznad treceg neba
Na drugoj strani, kako bi “otkrile ono sto je nedostupno i skriveno”, germanske zene bi “gledale” u rune (najstarije germansko pismo). Rune su u proslosti bile urezivane na oruzje i nakit, a pridavana im je carobna moc. Prema “Edi” (nordijska zbirka pjesama o bogovima i junacima), rune su mogle da uticu na vatru i vrijeme i “macevima su mogle da otupe ostrice”. Svaka runa (znak, slovo...) imala je odredeno znacenje. U “Edi” se govori i o vjerovanju u neumitnu sudbinu. Ona se uz pomoc runa mogla “vidjeti”, ali se na nju nije moglo uticati.“...Umri danas ili sutra, slavu junaka smo stekli. Kad progovori Norna - niko nece docekati vece!...”Norne su, u nordijskoj mitologiji, boginje sudbine, Urd vlada prosloscu, Verdandi sadasnjoscu, a Skuld buducnoscu.U mitologiji Maja, cije fantasticne domete jos uvijek odgoneta savremena znanost, ostalo je zabiljezeno sjecanje na neobicne ljude koji su - kada bi to zazeljeli - mogli da “vide nepoznate krajeve i skrivene dogadaje”. Astecki vladari cesto su pustali krv da im otice kako bi dozivjeli “nebeski uzlet” i letjeli iznad svog carstva, te se uvjerili kako im podanici zive! Umiranje medu americkim Indijancima nije znacilo definitivni kraj, jer je dusa umrlog “odlazila u vjecna lovista”!Vatikanski prvak, papa Pio V uspio je 7. septembra 1591. godine da astralnim putem odleprsa do 925 kilometara udaljenog Lepanta i da bude svjedok pobjede Don Juana Austrijskog nad Turcima, a u jednom svom pismu, upucenom Crkvi Krista u Korintu, sveti Pavle pripovijeda o covjeku koji je bio “uhvacen iznad treceg neba”, ali se ne upusta u detalje i ne govori o tome da li je ovaj u svom misticnom iskustvu uzivao “u tijelu”, ili “izvan tijela”!
Putovanja u snu
Parapsihologija: Telepatija
Poruke o svijesti
Mada su moderna istraživanja uspjela da zabilježe "ukljucivanje" jedne svijesti u drugu, naucnici još uvijek ne znaju tacno kako funkcionišu procesi telepatije.
U rano jutro 1980. godine neka je veoma preplašena starica jedva hodajuci ušla u policijsku stanicu u Barceloni. Gospoda Izabel Kasas 81-godišnja udovica, toliko se preplašila strašnog sna, "da je uprkos svojim godinama i fizickoj slabosti, uspjela da dode do mjesne policijeda ih upozori. Govoreci od straha nepovezano, ispricala je dežurnom policajcu da je vidjela lice svog prijatelja i susjeda, Rafaela Pereza, "iskrivljeno od užasa" - i cula njegov glas kako kaže: "Ubice nas!…" Španjolska policija je odbacila upuzorenje, ali se zainteresoval za cinjenicu da gospode Kazas vec deset dana nije vidjela 56-godišnjeg Pereza, koji je do nje svracao skoro svakog dana. Umjesto posjete, Perze joj je ostavio poruku u kojoj je saopštavaoda odlazi na nekoliko sedmica. Policija je smatrala da je cudno da je ova poruka urucena tek tri dana nakon što je ona posljednji put vidjela svog susjeda.
Slucaj Kenona Vorbertona
U rano jutro 1980. godine neka je veoma preplašena starica jedva hodajuci ušla u policijsku stanicu u Barceloni. Gospoda Izabel Kasas 81-godišnja udovica, toliko se preplašila strašnog sna, "da je uprkos svojim godinama i fizickoj slabosti, uspjela da dode do mjesne policijeda ih upozori. Govoreci od straha nepovezano, ispricala je dežurnom policajcu da je vidjela lice svog prijatelja i susjeda, Rafaela Pereza, "iskrivljeno od užasa" - i cula njegov glas kako kaže: "Ubice nas!…" Španjolska policija je odbacila upuzorenje, ali se zainteresoval za cinjenicu da gospode Kazas vec deset dana nije vidjela 56-godišnjeg Pereza, koji je do nje svracao skoro svakog dana. Umjesto posjete, Perze joj je ostavio poruku u kojoj je saopštavaoda odlazi na nekoliko sedmica. Policija je smatrala da je cudno da je ova poruka urucena tek tri dana nakon što je ona posljednji put vidjela svog susjeda.
Slucaj Kenona Vorbertona
Odlucili su da slucaj ispitaju i našli su Pereza vezanog na krovu zgrade. Ispricao im je kako su dva covjeka provalila u njegov stan, natjerali ga da potpiše 28 cekova tako da bi mogli podici 15.000 funti njegove životne uštedevine, a onda ga natjerali da napiše poruku gospodi Kasas tako da ona ne bi ništa posumnjala. Zatim su ga vezali i rekli da ce se vratiti, kad podignu sav novac da ubiju i njega i njegovu susjedu.Zapanjujuce je da je, izgleda, starica osjetila misli svog prijatelja dok u užasu cekao da se vrate ubice. Život mu je spasao njen živi telepatski san - pa je policija napravila zamku i uhapsila dvojicu razbojnika kad su se vratili na mjesto zlocina.Ova sposobnost jedne osobe da "zaviri" u svijet druge bila je jedna od prvih tema koju su u tajnosti izucavali istraživaci.Tipican doživljaj spontane telepatije, koji su pokušavali da objasne ucenjaci 19. stoljeca, bilo je iskustvo jednog engleskog sveštenika iz 1883. godine. Vorberton je sjedio u fotelji u bratovom stanu i zadrijemao. lznenada se probudio uzviknuvši "Zaboga! On je pao!…" Sveštenik je u snu vidio svog brata kako je izašao na osvijetljeno odmorište stepenica, spotakao se i naglavacke pao niz stepenice, jedva uspijevši da se spasi od ozbiljnih povreda. Kuca koju je vidio u snu nije mu bila poznata. Jedino što je znao bilo je da mu je brat ostavio poruku u kojoj mu saopštava da ide na ples i da ce se vratiti oko jedan sat. Oporavivši se od pocetnog šoka Vorberton je opet zadrijemao oko pola sata sve dok ga brat nije probudio i rekao: "Ja samo što nisam slomio vrat! Izlazeci iz dvorane spotakao sam se i strmoglavio se niz stepenice!…" Ovaj neobican san je jedan od mnogo stotina - podjednako impresivnih, slucajeva spontane telepatije koje su sakupili aktivisti Društva za psihicka istraživanja u Velikoj Britaniji i Americi.
Prvi eksperimenti
Rijec "telepatija" skovao je 1882. vodeci ucenjak i istraživac iz Kemtoridža, F. V. H. Majers, a prva studija tih paranormalnih iskustava «Popis halucinacija», objavljena 1890. godine, ispitivala je odgovore na 20.000 upitnika. Medutim, nauci je bilo potrebno da ispita telepatiju pod kontrolisanim uvjetima.Jedan od pionira naucnih istraživanja iz telepatije bio je ser Viljem Beret, profesor fizike na Kraljevskom koledžu za nauka u Dablinu, koji je izvodio eksperimente sa hipnotisanim ispitanicima i to ga je uvjerilo da je telepatija stvarna. Kada je ser Viljem podnio Britanskom udruženju za unapredenje nauke svoj referat «Neke pojave u vezi sa abnormalnim stanjima svijesti», odbijen je od strane odbora za biologiju. Kasnije je isti referat primljen u pododboru za antropološka istraživanja. Do pocetka ovog stoljeca mnoge grupe istraživaca su se ukuljucile u maštovite testove iz telepetije. Dvadesetih godina Rene Varkolije je rukovodio grupom telepatskih eksperimenata, koji su se odvijali izmedu Francuske i SAD od kojih su mnogi dali vrlo impresivne rezultate. Tridesetih godina djelo poznatog pisca Aptona Sinklera postalo jejako poznato. Sinklerova supruga je imala znatne vidovnjacke sposobnosti i bila je u stanju telepatijom da "prima" slike koje je crtao njen muž ili drugi parapsiholozi. Ponekad su ovi eksperimenti izvodeni u susjednim sobama, a nekad i na vecoj razdaljini. Sinkler je objavio rezultate u knjizi «Mentalni radio», u kojoj se vidi da je od 290 ekperimenata gospoda Sinkler bila uspješna u 23 procenta, djelimicno uspješna u 53 posto, i nije uspjela u 24 posto slucaja. Slicnost izmedu originalnih crteža i kopija gospode Sinkler bila je upadljiva.Sinkler koji je bio deklarisani socijalista bio je svjestan toga da uceni ljudi još uvijek sa skepsom gledaju na sve parapsihološke fenomene, pa i na samu telepatiju. Njegovi prijatelji osjecali su da je njegovo zanimanje u suprotnosti sa racionalistickim gledanjima na svijet, a jedan od njih ga je cak napao u novinama, objavivši da se Sinkler «bavi duhovima".
Projekat «Nautilusa»
Da bi se ovoj temi dao ugled u ocima nauke dr J. B. Rajn poceo je da istražuje telepatiju u laboratoriji. Rajn je koristio Zenerove karte da ne bi bilo sumnje da li ispitanik pogada ili ne pogada u testovima. Rezultati su bili impresivni.Medutim, još je bilo skeptika a jedan od njih je bio psiholog Bernard Rajs. Kad je doktor Rajn pozvan da predaje o svom ESP (ekstra senzitivna percepcija) radu na Barnard koledžu, Rajs ga je na takav nacin ispitivao da je Rajs protestvovao govoreci da ga optužuju da je lažac. Rajn je predložio Rajsu da on sam izvodi testove, koristeci se svim kontrolama koje je smatrao potrebnim. Rajs se složio i nekoliko mjeseci je sam izvodio eksperimente sa kartama. Napravljeno je 1850 eksperimenta i oni su pokazali nevjerovatnih 18 pogodaka od mogucih 25.Rajs, koji je nekada opovrgavao ESP istraživanje pozvan je da branisvoj eksperiment 1938. kada je Americko udruženje psihologa organizovalo znanstveni simpozij o ESP. On je u tome i uspio, ali je Rajnovo djelo je i dalje bilo tema javnih osporavanja i rasprava. No, sve više je bilo istraživaca koji su izvodili svoje istraživacke programe na raznim ESP temama, pa su telepatiju uskoro zasjenile teme kao što su vidovitost i predskazivanje koji su dali iznenadjujuce eksperimnetlane rezultate. Krajem pedesetih godina, telepatija se ponovo vratila u prvi plan sa pisanjem francuske štampe o uspješnim telepatskim testovima koji su izvedeni izmedu ispitanika na zaronjenoj americkoj podmornici USS «Nautilusa» i drugog broda koji je bio na obali. Vojne implikacije takvih metoda komuniciranja ako bi se pokazale pouzdanima, bile su ocite i pobudile su veliki interes vojnih obavještajaca. Uprkos poricanju americke mornarice, Sovjeti su to uzeli ozbiljno objavivši djelomicne rezultate svojih tajnih istraživanja.
Ruski uspjesi
Dr Vasiljev se služio hipnotisanim ispitivacima kako bi istraživali "mentalni radio", a kada je 1962. objavljena knjiga o njegovom radu otkrio je da su on i drugi istraživaci bili u stanju da navedu hipnotisane pacijente da izvršavaju telepatska naredenja. U jednom izuzetnom slucaju žena sa paraliziranom lijevom stranom tijela bila je predmet opita. To njeno stanje je bilo psihosomatsko, i pod hipnozom je bila u stanju da s lakocom pokrece lijevu ruku i nogu. Medutim, Vasiljev je otkrio da je bilo potrebno da on samo da mentalno naredenje i ona bi pokretala lijevu šaku, ruku ili stopalo prema zahtijevu - bez hipnoze. On je demonstrirao ove mentalne komunikacije pred grupom posmatraca. Kao dodatno obezbjedjenje, pacijentu su bile vezane oci. Svaka uputa je napisana, a svjedoci su bili grupa pred kojom je ili Vasiljev ili njegov saradnik, hipnoticar dr Fine, bio koncentrisan na nju. Žena je slušala sa nevjerovatnom tacnošcu i cak je mogla da odredi da li Vasiljev ili Fine daju uputstva.Uskoro su Rusi izveli još jedan, još nevjerovatniji eksperiment iz telepatije, sa biofizicarem Jurijem Kamenskim i moskovskim novinarem Karlom Nikolajevim. Kamenski je bio u Novosibirsku u Sibiru, Nikolajev u Moskvi, a skup naucnika je nadgledao cijelu stvar. Rezultati su pružili sjajan dokaz mentalne komunikacije izmedu ta dva covjeka. U jednom testu, Nikolajev je tacno opisao šest predmeta koji su dati Kamenskom. Ono što je posebno impresivno u ovim opitima jeste to da su naucnici uspjeli i instrumentima potvrditi da se uistinu dešavalo nešto paranormalno.Oni su prikljucili Nikolajeva na elektroencefalogram (EEG), koji prati moždane talase. Cim je Kamenski poceo da prenosi slike, talasi u Nikolajevljevom mozgu su se promijenili. Koristeci ovo saznanje oni su izmislili tehniku za odašiljanje poruka Morzeovom azbukom. Umjesto da zatraže od Kamenskog da misli na neki predmet, oni su zatražili da zamisli kako se tuce sa Nikolajevim. Dok su naucnici u Moskvi pratili moždane talase Nikolajeva na EEG, otkrili su da je došlo do izrazite promjene u uzorku talasa kad god je Kamenski zamislio da se tuce s njim. Kamenski je iz Sibira uspio mentalno da prenosi Morzeovu abecedu na rastojanja od 3200 km.
Morzeova teka
Uslijedilo je otkrice istraživaca dr S. Figara da intenzivno razmišljanje o nekoj osobi proizvodi porast volumena krvi kod te osobe - promjena koja se mogla tacno izmjeriti instrumentom nazvanom pletizmograf. To je u brojni znanstvenim eksperimentima potvrdio i britanski prof. Daglas Din.Ako se pošiljalac koncentriše na ime osobe koja je ispitaniku emocionalno znacajna, pletizmograf pokaže mjerljivu reakciju koja se interpretira kao Morzeova teka. Ako se ne zabilježi nikakva reakcija tokom odredenog perioda, to se smatra kao Morzeova crta. Koristeci ovu tehniku, Din je uspješno komunicirao na kratke i duge relacije. U jednom slucaju poslao je Morzeom poruku na rastojanje od 2000 km, izmedu Njujorka i Floride.Uprkos ovim otkricima i izuzetnim pojedinacnim rezultatima koje su dali neki eksperimaneti, nisu svi istraživaci tako uspješni kad pokušaju da ponove testove telepatije. Mentalni radio ostaje zagonetni fenomen. U njegovo postojanje više niko ne sumnja, jer je – javljajuci se spontano i u laboratoriji - uvjerio vecinu istraživaca u svoje postojanje.
Sta je strah?
Uzas u dusi
Hladan znoj, noge klecaju, srce snazno lupa, hoce da iskoci.... Znate li sta vam se događa u tom trenutku? Sta je izazvalo takve reakcije? Zasto vam se usta suse i u tijelo uvlaci nemoc koja vas paralise...
Poput ljutnje, radosti, tuge, i strah je ljudska emocija. Ponekad blage, ponekad snazne, emocije nastaju kada je mozak zatecen i iznenaden. Mozak prima i analizira informacije koje dolaze od nasih cula (oci, usi, nos...), pazljivo promatra logicki nastavak onoga sto nam se dogada. I reaguje. Tako smo, ponekad, iznenada sretni, zadovoljni, uplaseni, bijesni...Za specijaliste, emocija je psiholoska i fizioloska reakcija (rad hormona ili nervnog sistema...), koja nastaje pred iznenadnom i nepredvidenom situacijom. Ta reakcija predstavlja adaptaciju na promjenu nase okoline i javlja se prilikom pojave opasnosti, prijetnje ili rizika. Ta emocija, zapravo, priprema organizam da efikasno reaguje kako bi obezbijedila njegovo prezivljavanje. No, da li na pojavu opasnosti, kada ih strah obuzme, ljudi i zivotinje reaguju na isti nacin?
Poput ljutnje, radosti, tuge, i strah je ljudska emocija. Ponekad blage, ponekad snazne, emocije nastaju kada je mozak zatecen i iznenaden. Mozak prima i analizira informacije koje dolaze od nasih cula (oci, usi, nos...), pazljivo promatra logicki nastavak onoga sto nam se dogada. I reaguje. Tako smo, ponekad, iznenada sretni, zadovoljni, uplaseni, bijesni...Za specijaliste, emocija je psiholoska i fizioloska reakcija (rad hormona ili nervnog sistema...), koja nastaje pred iznenadnom i nepredvidenom situacijom. Ta reakcija predstavlja adaptaciju na promjenu nase okoline i javlja se prilikom pojave opasnosti, prijetnje ili rizika. Ta emocija, zapravo, priprema organizam da efikasno reaguje kako bi obezbijedila njegovo prezivljavanje. No, da li na pojavu opasnosti, kada ih strah obuzme, ljudi i zivotinje reaguju na isti nacin?
Izbjeci smrt
Neosporno, strah je univerzalan. Sve zivotinje, bilo da su beskicmenjaci (crvi, ljuskari, insekti...) ili kicmenjaci (ribe, reptili, ptice, sisavci...) poznaju strah. Strah da ce biti pojedene, ugusene, da ce pasti, da ce se udaviti... Ukratko, strah pred opasnostima! Pravi alarmni sistem, strah omogucava zivim bicima da izbjegnu smrt prilikom pojave opasnosti.Ali, strah muhe nije isti kao strah plivaca. Kod insekata, on je refleks prezivljavanja. Naravno, i kod covjeka se uocava taj refleks (drhtanje, jeza, trzaj...), ali je prisutna i emocionalna komponenta. Buduci da mozak covjeka moze da objasni ono sto vidi, strah se rada kao manifestacija maste i predvidanja onoga sto se moze dogoditi. Covjek istrazuje svoj licni dozivljaj da bi hranio svoje strahove. Neki covjek, suceljen s opasnosti, reagovat ce drugacije u zavisnosti od konteksta. Pred ajkulom plivac osjeca kako mu se krv ledi u venama: ali, gledajuci je u akvariju, ajkula postaje lijepo morsko stvorenje koje ne izaziva nikakvo uzbudenje.Kao mali plasimo se svijeta koji nas okruzuje. Postavlja se pitanje: postoji li gen straha koji se budi s nasim rodenjem?Znanstvenici smatraju da ne postoji. Ali, od insekata do primata (racunajuci tu i covjeka), izgleda da je strah ugraviran u srce DNA, velike molekule koja sadrzi program funkcioniranja zivih bica. U kom obliku? U stvari, mnostvo gena ucestvuje u izgradnji nervnog sistema. S te tacke gledista, strah je bioloski, to jest, integriran od naseg rodenja.Istrazivanja sto su ih vodili etnolozi, pokazala su da se bebe, bas kao i mlade simpanze, spontano boje pauka i reptila. Kao da zivotinje oblika bitno drugacijeg od naseg i obdarene drugacijim nacinom premijestanja iskljucuju instinktivne strahove. Selekcionirane tokom evolucije, omogucavaju nase prezivljavanje. Drugi primjer: snazan zvuk ili naglo gubljenje ravnoteze povlace refleksni strah i ne poznavajuci uzrok!
zivot pun strahova
Dok su drugi, naprotiv, nauceni tokom dozivljenih iskustava, "steceni strahovi" nastaju zahvaljujuci "plasticnosti" mozga. Zamislite medu koji prvi put srece jeza. Medo pocetnik misli da ce mala zivotinja biti lak plijen, ali mu ova baca pregrst bodlji u njusku. Kod sljedeceg susreta, medo ce se povuci!Covjek je neosporno sampion u ucenju straha. Roditelji, profesori, knjige, televizija, casopisi... On uci da se boji vjestica, elektricne struje, serijskih ubica, nezaposlenosti, side, globalizacije, nuklearnog oruzja... Ali, covjek i sam sebi stvara strahove. Suprotno od zivotinja, on ima svijest o sebi. Sposoban da se vine u buducnost, covjek zamislja hiljadu bolesti, nesrecnih slucajeva, neuspjeha itd. I jos gore od svega: on vidi dolazak smrti, neizbjezne i nepredvidive. Gdje? Kada? Kako? Kod covjeka, strah od smrti pred stvarnom opasnosti se razlikuje od filozofskog pogleda na smrt, sto druga ziva bica ne poznaju.Da li su nasi strahovi vjecni?U vecini slucajeva, da. Prvi pravi strah koji obuzima covjeka od dana rodenja, i od pamtivijeka, je strah da bude odvojen od mame. Slijedi strah pred drugim osobama i novim stvarima. Izmedu 2,5 i 5 godina, strah od mraka sprecava dijete da spava. Jer, tu su fantomi, lopovi, ljudozderi sakriveni u ormaru, ispod kreveta, iza zavjesa... Neki znanstvenici povezuju ove nocne more sa onima sto su ih morali osjecati prehistorijski ljudi, zavuceni u svoje pecine, i stalno izlozeni napadu divljih zvijeri. Strah od tame kod covjeka izgleda potpuno prirodan. Jer, suprotno mnogim zivotinjama koje se snalaze u tami zahvaljujuci cujnim i njusnim osjetilima, covjek cije je najostrije osjetilo vid, je bespomocan pred divljim zvijerima tokom noci. Dodajte malo maste, i covjeciji duh proizvodi vlastite monstrume u pomrcini.
Vlastiti monstrumi
U proslosti, nasi preci bojali su se svega: snijega, grada, groma, meteora zemljotresa, oluja, tornada, duge, pomracenja, suse, pozara... mnogo vise nego danas. Cudi klime i drugih prirodnih fenomena za njih su bili prije svega bozja predskazanja.Danas, u mnogim tehnoloski razvijenim zemljama, znanost je objasnila cudi prirode. Ali, novi strahovi odmah protjeruju stare: atomska opasnost (Cernobil), genetski modifikovane namirnice, zagadena industrijska hrana (lude krave, belgijski pilici...), i tako dalje sve do novih dostignuca i novih strahova.Dremate na otomanu. Odjednom, trgne vas metalni zvuk. Izgleda da neko pokusava da otkljuca bravu s vanjske strane vasih vrata. Obuzima vas strah.sta cinite? Otvarate prozor i skacete...? Cekate da lopov ude pa da ga tresnete peglom...? Paralisani ste, nemocni da mrdnete prstom...? Otvarate vrata, bijesni, cak spremni da vas uljez ozlijedi...? Pred nekom opasnoscu, u funkciji licne emotivnosti, koja dobrim djelom zavisi od kulture pojedinca i njegovog obrazovanja, niko ne osjeca isti strah i ne reaguje na isti nacin. Seosko dijete rijetko se boji krave dok se gradsko dijete ne boji da ude u tramvaj. Bilo o cemu da se radi, za specijaliste koji proucavaju ponasanje, postoje cetiri nacina reagovanja: pobjeci, braniti se, ostati nepokretan ili se vinuti u opasnost.
Smrt od straha
Bjezite kada ocijenite da ce vas noge nositi. Borite se ako ocijenite da se mozete uhvatiti ukostac s opasnoscu. Ostajete nepokretni, najcesce sakriveni, kada ocijenite da je bjekstvo nemoguce. Bacate se u celjust vuka kada mislite da nemate sta da izgubite, Vas strah se pretvara u bijes.Moze li se umrijeti od straha?Tesko je odgovoriti. Ipak, kad neko ima slabo srce, snazne emocije, kao sto je strah, mogu mu nanijeti velikog jada. Jer, strah obicno prati snazno povecanje srcanog ritma. A srce – zasto ne - moze da popusti pred tako brutalnom navalom.U slucaju duzeg i intenzivnog straha, osoba zdravog srca moze da umre od soka: u ovom slucaju reaguje nervni sistem naredujuci prestanak disanja i rada srca. To se dogada nekim vrstama gazela koje umiru od straha u celjusti lava prije nego sto on i zarije svoje zube. "Prirodni" prestanak rada srca koje, izgleda, nastoji da skrati trajanje patnje zivotinje u trenutku uginuca.Kod covjeka, negativne posljedice sto moze da ih izazove snazan strah vise su psiholoskog reda. Atentat, rat, strah za djetetom ciji je zivot ugrozen, saobracajni udes, katastrofalni zemljotres... tesko se zaboravljaju. Kada je nesto dozivljeno i kada se covjek vrati u "normalne zivotne tokove", strah zauvijek ostaje. zrtva je u stanju neprestane pripravnosti i stresa. Nocu ima kosmare, a danju joj slike dogadaja ne izlaze iz glave. Ljekari to nazivaju posttraumatskim stresom.Danas u mnogim zemljama postoje medicinsko-psiholoski centri za pomoc traumatiziranim osobama. zrtva moze da "istrese svoju vrecu", da isprica sta joj se dogodilo u proslosti i sta sada osjeca. Koliko joj to pomaze zavisi i od nje i od samog psiho-tretmana.
Parapsihološki fenomeni
Druga strana stvarnosti
Nema broja onima kojima se desilo da prozive "neobicno” iskustvo, iskustvo koje ostavlja covjeka iznenadjenog ili ustrašenog.
Kada bi pomislili na nekog prijatelja koji bi im u isto vrijeme telefonirao, pogodili ime nepoznate osobe, sanjali san koji upozorava na opasnost, osjetili glasove kada su sami, vidjeli "nekog” u sobi u trenutku budenja. Slucajnosti? Halucinacije? Ili dokaz da postoje nadnaravne pojave?Mnogi smatraju da se parapsihologija ne moze izdvojiti kao zasebna oblast (para)nauke. Ona bi se, prema nekim svojim karakteristikama, prije mogla smjestiti u tajne vještine i tajna ucenja, kao što su spiritizam (prizivanje duhova) ili magija. Jer, kako je poznato, covjek je još od prahistorije vjerovao u postojanje duhova i mogucnost da ih prizove, kao što je vjerovao da se buducnost moze predvidjeti, a sudbina promijeniti.
Kada bi pomislili na nekog prijatelja koji bi im u isto vrijeme telefonirao, pogodili ime nepoznate osobe, sanjali san koji upozorava na opasnost, osjetili glasove kada su sami, vidjeli "nekog” u sobi u trenutku budenja. Slucajnosti? Halucinacije? Ili dokaz da postoje nadnaravne pojave?Mnogi smatraju da se parapsihologija ne moze izdvojiti kao zasebna oblast (para)nauke. Ona bi se, prema nekim svojim karakteristikama, prije mogla smjestiti u tajne vještine i tajna ucenja, kao što su spiritizam (prizivanje duhova) ili magija. Jer, kako je poznato, covjek je još od prahistorije vjerovao u postojanje duhova i mogucnost da ih prizove, kao što je vjerovao da se buducnost moze predvidjeti, a sudbina promijeniti.
Zanimljiva proslost
Mozda je prvi parapsiholog bio lidijski kralj Krez koji je 550. pr.n.e. iskušao sedam prorocišta trazeci od njih da predvide šta ce uciniti na dati dan. Kazu da je samo prorocište u Delfima (Grcka) polozilo "ispit”. Ipak, pravo zanimanje za paranormalne pojave nastaje sa pojavom spiritizma polovinom 19. stoljeca: 31. marta/travnja 1848. u Hydesvillu (New York) porodicu Fox probudili su cudni udarci koji kao da su izlazili iz zidova sobe u kojoj su spavale njihove djevojcice Kate i Margaret. Roditelji su došli do zakljucka da u kuci boravi duh. Dvije sestre, koje je pod svoje uzeo jedan sposoban medij, krenule su na turneju po Sjedinjenim Drzavama prizivajuci duhove po narudzbi, gomilajuci bogate darove. Bavile su se tim sve do 1888. kada je Margaret priznala da je prizivanje duhova bila dobro smišljena prevara. Ali spiritizam je vec uveliko zapalio maštu ljudi. Uveliko se povecao broj seansi a s njima i fenomena: materijalizacija duhova, levitacija, telekineza, glasovi u tami...Krajem 19. stoljeca i znanost se pocela zanimati za parapsihologiju, i to sa kontradiktornim rezultatima: s jedne strane u Londonu nastaje Društvo za psihicko istrazivanje (Society for Psychical Research) koje ce demaskirati mnoge obmane, a s druge strane sir William Crookes, cijenjeni engleski fizicar, koji ubjedljivo tvrdi da su sposobnosti nekih medija istinite.
Neumoljiva statistika
Tridesetih godina paznja se usmjerava na laboratorijske eksperimente sa ljudima obdarenim telepatijom, vidovitošcu i predvidanjem. Rijec je, dakle, o posobnostima za koju je Joseph Rhine odredio termin ekstraculne percepcije ili Esp. Ali, priznaju znanstvenici, njegova je veca zasluga što je statistiku uveo kao metod za objektivno ocjenjivanje rezultata testa.Danas su se proucavanja paranormalnih fenomena proširila na slijepe i gluhe koji svoje nedostatke mogu nadoknaditi telepatijom. Za to je zasluzan parapsiholog Charles Honorton koji je 1974. predlozio tehniku "gancfeld" (ganzfeld), što je njemacka rijec za "jednoobrazno polje”. Prvi eksperimenti su dali sjajne rezultate, ali nakon pazljivijeg proucavanja otkrivene su, navodno, metodološke greške. Godine 1990. Honortonova grupa je, pak, ponovila uspjehe, i pored strogih kontrola. Statistika je predvidala 25 odsto tacnih odgovora, procenat je, medutim, iznosio 35. Vjerovatnost da je rijec o slucajnosti bila je jedan prema dvadeset hiljada.
Prisustvo fenomena
Godine 1997. Robert Morris, profesor parapsihologije na univerzitetu Edimburg, iskušao je osobe koje su se smatrale kreativnim. Tacni odgovori umjetnika bili su 47 odsto, a kod muzicara cak - 56 odsto. Anthony Lawrence, parapsiholog sa univerziteta Coventry se nada da ce se za deset ili dvadeset godina naci efikasni instrumenti za poboljšanje telepatskih sposobnosti svakog covjeka.Na polju psihokineze (sposobnost premještanja ili uticaja na predmete pomocu misli) koristi se "generator slucajnih dogadaja”, elektronski aparat koji emituje signale (svjetlost, brojevi ili zvuci) prema slucajnom slijedu. Osoba treba nastojati da utjece na mašinu tako da rezultatima više ne dominira slucaj. Jedna analiza rezultata 800 eksperimenata iz 1989. godine ubjedljivo je potvrdila prisustvo stvarnog fenomena.U stvari, eksperimenti su dostigli nivo tolike tacnosti da su iskljucene metodološke greške ili obmane. Ali ni formalna besprijekornost nije zadovoljila skeptike. Pokušali su otkriti manjkavosti koje, kada se jednom koriguju, drasticno smanjuju procenat uspjeha.Jedan od najspektakularnijih psihokinetickih efekata je, na primjer, prozimanje materije. Godine 1988. Švajcarac Silvio Meyer je rekao da je "snagom misli” spojio dva kvadrata, jedan od papira a drugi od aluminija. Federalna laboratirija za probu materijala u St. Galenu, koja je dobila zadatak da to provjeri, nije otkrila nikakav znak lemljenja, lijepljenja ili neceg slicnog, ali je, navodno, nekoliko godina kasnije, Amerikanac Martin Gardner ukazao je na jednostavan sistem za realizaciju istog eksperimenta, ali izvan parapsihologije, odnosno poštujuci prirodne zakone.
Zbunjena nauka
Mnogim "nevjernim Tomama" u znanosti krajnje su sumnjivi i pranoterapeuti, odnosno bioenergicari, dakle, oni koji tvrde da svaku bolest mogu lijeciti rukama, odnosno bioenergijom vlastitog organizma u što su se, konacno, uistinu uvjerili i mnogi pacijenti. Iako su mnogi dobronamjerni, za vecinu znanstvenika nema nikakvog dokaza da iz njihovih dlanova izlazi nekakva blagotvorna energija koja ozdravljuje bolesne. A kako ne znaju naci racionalno objašnjenje za uspješna ozdravljenja, njihovi se komentari obicno završavaju na primjedbama da je, moguce, rijec o placebo efektu, odnosno o snaznoj (blagotvornoj) - sugestiji!Da bi odbacile teze o "iscjeljiteljskom dodiru” skeptici su napravili eksperiment sa devetogodišnjom djevojcicom Emily Rosa iz Lovelanda (Colorado). Pranoterapeut je trebao uvuci ruke u dvije rupe izbušene u ekranu i, bez mogucnosti da vidi, reci da li se ruka Emily nalazila blize desnoj ili lijevoj. Nijedan od 21 terapeuta nije uspio prevazici procenat uspjeha kao da je od oka pogadao. Rad Emily je tako zasluzio da bude objavljen u jednoj uglednoj medicinskoj reviji.Najteze je provjeriti takozvana "putovanja izvan tijela” (astralna putovanja), iskustva u kojima subjekt, znajuci da ne sanja, "vidi” ambijent iz polozaja koji je drukciji od polozaja njegovog tijela. Ovoj kategoriji pripadaju i "iskustva pred smrt”: osobe probudene iz kome koje su ispricale da su bile odvojene od tijela ili da su tamo negdje, "na drugom svijetu", susrele mrtve rodake. Jedan od najvecih eksperata iz ove oblasti, parapsihologinja Susan Blackmore, smatra da je za ovaj fenomen odgovoran perceptivni ili culni poremecaj mozga. Ona smatra da se na jednoj dvomislenosti zasniva i rašireno mišljenje da covjek ne koristi više od desetak procenata svoga mozga, što bi znacilo da je preostali dio rezerviran za paranormalne sposobnosti. - Iako je dosta stvari nepoznato i teško razumjeti, principi funkcioniranja i mogucnosti ljudskog mozga su jasni i ne postoje misteriozni "rezervni" dijelovi! - tvrdi Susan Blackmore.
Tajna istrazivanja
Jedna od slabijih tacaka parapsihologije jeste nepredvidljivost i dvosmislenost fenomena. Pocetkom sedamdesetih, CIA je pokrenula tajni program za ocjenu i angazovanje senzitiva (medija) u špijunazi. Godine 1995. angazovani su parapsiholog Jessica Utts i psiholog Ray Hyman da ocijene rezultate. Ako je vjerovati zvanicnim izvještajima, zakljuceno je da su informacije bile nejasne i dvosmislene. Dakle, gotovo bez imalo prakticne korisnosti. No, mnogi misle da pravi rezultati nikada nisu ugledali svjetlost dana i da se još i dan-danas cuvaju u strogo kontroliranim sefovima.Utisak je, smatraju skeptici medu znanstvenicima, da se cak i u slucajevima kada je potvrdeno postojanje parapsiholoških fenomena, radilo o tako slabim i nesigurnim manifestacijama da nikako ne mogu utjecati na naš zivot. Barem dok se ne nade nacin za proširenje i pojacavanje efekata. Godine je 1990. japanski elektronski kolos Sony zapoceo s projektom za provjeru da li psihicki fenomeni mogu imati neku upotrebnu vrijednost. Program je, navodno, poslije dvije godine obustavljen, jer se nije odmaklo ni korak od pocetka! No, pouzdano se zna, da znanstvenici, medu njima i oni najugledniji, vec godinama eksperimentiraju istrazujuci parapsihološke fenomena, a rezultati njihovih saznanja drze se, kazu, u strogoj tajnosti...
Parapsihologija: Levitacija
Parapsihologija: Levitacija
Prkos zakonu gravitacijeZa covjeka, koji je vezan za zemlju, sposobnost ptice da leti uvijek je bio mocan simbol slobode. Jesu li naši preci imali sposobnost da ovladaju levitacijom?
Tri uvažena clana londonskog društva bili su 16. decembra 1868. svjedoci neobicnog dogadaja. Oni su posmatrali poznatog medija Daniela Daglasa Houma kako se uzdiže u vazduh i kako odlazi kroz prozor, a zatim se vraca kroz drugi. Houm je još od ranije bio poznat po cestom levitiranju, a uspjevao je mentalnim putem premještati stvari s jednog mjesta na drugo. Jednom mu je prilikom to pošlo za rukoma i sa teškim koncertnim klavirom!
Tri uvažena clana londonskog društva bili su 16. decembra 1868. svjedoci neobicnog dogadaja. Oni su posmatrali poznatog medija Daniela Daglasa Houma kako se uzdiže u vazduh i kako odlazi kroz prozor, a zatim se vraca kroz drugi. Houm je još od ranije bio poznat po cestom levitiranju, a uspjevao je mentalnim putem premještati stvari s jednog mjesta na drugo. Jednom mu je prilikom to pošlo za rukoma i sa teškim koncertnim klavirom!
«Vrtoglavice» Sv. Josipa
Sv. Josip iz Kopertina (1603-1663) dizao bi se u vazduh svaki put kada je bio emocionalno uzbuden. Pošto se lako uzbudiivao, cesto je levitirao u prisustvu mnogih svjedoka. Ovaj sveti covjek iz Apulije, u Italiji, proveo je mladost pokušavajuci da postigne vjersku ekstazu pomocu sredstava kao što je samobicevanje, izgladnjivanje i nošenje odjece od kostrijeti. Postao je franjevac sa 22 godine, a jedne nedjelje - za vrijeme mise - on se podigao u vazduh i odlebdio do oltara, zatim je pao usred upaljeni svijeca, zadobivši ozbiljne opekotine.Zbog cestih «letova», Josip je tokom 35 godina bio iskljucen iz svih javnih aktivnosti, ali su se price o njegovim «izletima» ipak proširile. Dok je šetao sa jednim benediktinskim svecenikom u vrtu samostana iznenada je uzletio na jednu maslinu. Kako nije mogao da sleti, svecenici su morali donijeti ljestve.Jedan hirurg, bar dva kardinala i jedan papa (Urban VIII), izmedu ostalih bili su svjedoci Josipovih izuzetnih nastupa, koje je on nazivao "moje vrtoglavice". Proveo je cijeli život u molitvama a crkva je zakljucila da Josipova levitacija mora biti Božije djelo.Jedan drugi svetac koji je levitirao bila je Sv. Tereza od Avile, koja je umrla 1582. Ova izuzetna žena doživljavala je ista osjecanja kao što mnogi osjecaju za vrijeme "letecih snova". Evo jednog njenog opisa:«Cinilo mi se da me podiže neka snažna sila. Priznajem da sam osjetila strah, ali se taj osjecaj miješao sa osjecajem blaženstva. Pri tome sam bila prisebna, tako da sam posmatrala kako se dižem u zrak. Nakon što je taj zanos prošao, moje je tijelo bilo toliko lagano da sam, s vremena na vrijeme, bila jedva svjesna toga da mi noge doticu tlo…»
Let pred svjedocima
Levitacije Sv. Tereza od Avile bile su tako ceste da je preklinjala sestre da je vuku naniže cim bi osjetila da se približava "napad", ali cesto nije bilo vremena za intervenciju - ona bi se jednostavno izdigla iznad tla i odlebdjela!Vecina svetih knjiga bilježi epizode koje se odnose na levitiranje i let ljudske duše, a svjedocanstva kazuju da je u svim vremenima bilo nadarenih ljudi koji su uspjevali da lebde ili da se u istom casu pojavljuju na nekoliko razlicitih mjesta. U islamu su poznate paranormalne osobine nekih derviških šejheova i sufija, ali ništa manje uzbudljive epizode nisu vezane ni za neke kršcanske svece, hindu mistike, tibetanske lame ili spiritualiste. Daniel Daglas Houm pripadao je ovoj posljednjoj kategorij.Roden u Škotskoj, a odrastao u Americi bio je slabašno, umjetnicki nadahnuto dijete. Kada je imao 13 godina ugledao je viziju nekog svog prijatelja Edvina i saopštio porodici svoje tetke da to mora da znaci da je Edvin mrtav. Ispostavilo se da je ovo istina, pa je uskoro zapocela Houmova karijera medija - ali ce tek sa 19 godina biti u stanju da prkosi zakonu zemljine teže.U augusta 1852. D. D. Houm se našao u kuci fabrikanta V. Genia, gdje je imao zakazanu spiritisticke seansu na kojoj je svojim paranormalnim sposobnostima prevrtao stolove, izazivao kuckanje, zagonetnetne svjetlosti i levitiranje predmeta. Ali dogodilo se još nešto što ce mu gotovo preko noci donijeti slavu. Houm je poceo da lebdi i da se uzdiže sve dok mu glava nije dotakla strop. Medu gostima se našao i urednik «Hartford Tajmsa», koji je vjerno opisao šta se dogodilo:«Iznenada Houm se izdigao u vazduh. Ja sam ga držao za ruku u tom trenutku i dohvatio mu stopala, koja su od poda bila odignuta 30 cm. On je drhtao cijelim tijelom. Nekoliko puta se izdizao iznad poda, a treci put je stigao do stropa, kojeg je blago dotakao rukama i stopalima…»
Fascinantna karijera
Houmova karijera je brzo napredovala. Obožavali su ga kako na gradskim seansama tako i na kraljevskom dvoru. Kuda god je išao javljali su se bizarni fenomeni: vjetar je zavijao u tihim sobama, svježe cvijece je padalo sa plafona, cula su se tajanstvena kuckanja, vrata su se otvarala i zatvarala sama od sebe, vatrene lopte su krivudale po sobama, a Houm je levitirao!Senzacionalni dogadaj kada je odlebdio kroz jedan a vratio se kroz drugi prozor, još uvijek je predmet žucnih rasprava, narocito od kada su taj dogadaj potvrdili i poštovanja vrijedni svjedoci. Jedan od njih, vojvoda od Kroforda, napisao je: «Sjedio sam sa gospodinom Houmom, lordom Aderom i jednim njegovim rodakom. Tada je gospodin Houm pao u trans i u tom stanju je odlebdio kroz prozor da bi se uskoro u sobu vratio kroz drugi prozor. Culi smo kako se prozor u susjednoj sobi otvara i neposredno poslije toga ugledali smo Houma kako lebdi u zraku ispred našeg prozora. Jasna mjesecina sijala je u sobu; ja sam bio ledima okrenut prema svjetlosti, i na zidu sam ugledao sjenku prozorske daske i Houmova stopala oko 15 cm iznad nje. On je ostao u ovom položaju nekoliko trenutaka, a zatim je otvorio prozor i kliznuo u sobu nogama naprijed. Zatim je sjeo kao da se ništa nije dogodilo.Skeptici poput Frenka Podmora i Džona Sladeka pokušali su da opovrgnu ovu levitaciju, mada nijedan od njih nije bio medu ocevicima, ali u tome nisu uspjeli. Houm je ostao uspješan levitator preko 40 godina, a medu ocevicima njegovih «letova» bili su Naopoleon III, Džon Raskin i stotina drugih uglednika. Šta više, tokom vremena, Houm je svoju paranormalnu sposobnos demonstrirao na mnogim javnim mjestima i usred bijela dana. Mada je u svojim zrelim godinama Houm mogao levitirati kad bi god to zaželio, on je ocito ponekad levitirao spontano i nekontrolisano a da toga nije bio ni svjestan. Jednom prilikom, kada ga je njegov domacin upozorio da lebdi iznad sjedišta fotelje, Houm je bio iskreno iznenaden. «Više ne znam da li sjedim ili lebdime!», rekao je duhovito.
Protiv svih zakona
Do kraja svog života Houm je bio uvjeren da ga dok lebdi zrakom nosaju duhovi, koji na taj nacin demonstriraju svoje postojanje i iskazuju svoje prijateljstvo. On je levitaciju opisao ovako:«Ne osjecam neke ruke koje me podržavaju, i od samog pocetka nikada nisam osjecao strah; mada, ako bi se desilo da padnem sa stropa nekih soba u kojima sam lebdio, ne bih mogao izbjeci ozbiljne povrede. Obicno se uzdižem okomito; ruke su mi cesto ukocene i dignute iznad glave, kao da se hvatam za nevidljivu silu koja me polako podiže sa poda…»U svojoj knjizi «Misterije i magija u Tibetu» (1931.), Aleksandra Dejvid - Nil, Francuskinja koja je provela cetrnaest godina na Tibetu i oko njega, prica kako je nekom prilikom naišla na golog covjeka privezanog teškim lancima. Njen pratilac joj je objasnio da su njegova misticna vježbanja ucinila da mu je tijelo postalo tako lako, da kada ne bi imao te željezne lance on bi odlebdio.Covjek bi pomislio da gravitacija baš ne vlada nama onako kako su nas ucili. Ser Viljem Kruks, poznati naucnik i parapsihološki istraživac, rekao je ovo o D. D. Houmu: "Fenomeni koje sam spreman da potvrdim su tako izuzetni i tako direktno suprotni najutemeljenijim naucnim uvjerenjima -izmedu ostalih suprotni i sveprisutnom i nepromjenljivom djelovanju zemljine teže da, cak i sada, prisjecajuci se pojedinosti onoga cega sam bio svjedok, u mojoj svijesti postoji antagonizam izmedu razuma koji tvrdi da je to naucno nemoguce, i svijesti da me moja cula - kako dodira tako i vida - ne lažu!…»
Teleportacija
Teleportacija
Let kroz paralelne svjetove
Mogu li se cvrsti objekti dematerijalizirati i ponovo pojaviti na nekom drugom mjestu? Neki slucajevi to potvrduju, ali je pitanje kako ih objasniti.
Ujutro 6. maja 1878. Johan Celnar, profesor fizike i astronomije na univerzitetu u Lajpcigu, sjedio je sa Henrijem Slejdom, americkim medijem, u sobi za eksperimente iz parapsihologije. Niko drugi nije bio prisutan. Iznad stola za kojim su sjedili, Celner je držao obje Slejdove ruke. Minutu kasnije okrugli drveni stolic koji je stajao u blizini poceo je da se ljulja tamo-amo a gornja daska se podigla iznad ruba stola za kojim su sjedili, zatim je okrugli stolic polako kliznuo ka ovom stolu, malo se nagnuo unazad i skliznuo ispod njega.Sljedecih minuta se ništa nije dešavalo i Slejd se upravo spremao da konsultuje svoje "duhovne kontrolore" o tome šta treba da ocekuju, kad je Celner bacio pogleda ispod veceg stola i sa zaprepaštenjem otkrio da je okrugli stolic netragom nestao. Zatim su njih dvojica pretražili sobu, ali stolic nisu našli! Kao da je u zemlju propao.
Ujutro 6. maja 1878. Johan Celnar, profesor fizike i astronomije na univerzitetu u Lajpcigu, sjedio je sa Henrijem Slejdom, americkim medijem, u sobi za eksperimente iz parapsihologije. Niko drugi nije bio prisutan. Iznad stola za kojim su sjedili, Celner je držao obje Slejdove ruke. Minutu kasnije okrugli drveni stolic koji je stajao u blizini poceo je da se ljulja tamo-amo a gornja daska se podigla iznad ruba stola za kojim su sjedili, zatim je okrugli stolic polako kliznuo ka ovom stolu, malo se nagnuo unazad i skliznuo ispod njega.Sljedecih minuta se ništa nije dešavalo i Slejd se upravo spremao da konsultuje svoje "duhovne kontrolore" o tome šta treba da ocekuju, kad je Celner bacio pogleda ispod veceg stola i sa zaprepaštenjem otkrio da je okrugli stolic netragom nestao. Zatim su njih dvojica pretražili sobu, ali stolic nisu našli! Kao da je u zemlju propao.
Zacudjujuca pojava
Celner i Slejd su zatim ponovo zauzeli svoja mjesta, stavivši ruke iznad stola. Slejd nije mogao napraviti nikakav neprijmijecen pokret. Nakon pet minuta Slejd je vidio svjetlosti u vazduhu, kao što se to obicno dešavalo prije nego što su mu se dogadali paranoramlni fenomeni. Ni Celner niti iko od njegovih kolega nisu nikada vidjeli ova svjetla kad su bili prisutni sesijama sa Slejdom. «Dok sam okretao glavu, slijedeci Slejdov pogled prema plafonu iza mojih leda», sjeca se Celner, «iznenada sam primijetio na visini od 1,5 metra onaj okrugli stolic kako se sa nogama okrenutim naviše spušta na sto za kojem smo sjedili…» Ovo nevjerovatno svjedocanstvo opisuje teleportaciju - išcezavanje materije i njeno ponovno pojavljivanje na istom ili drugom mjestu. Ovaj je fenomen, navodno, usko povezan sa ostalim slicnim fenomenima - prolaskom jedne materije kroz drugu i vezivanjem cvorova bez ljudske pomoci, o cemu izvještavaju mnoga svjedocanstva iz prošlosti.I druge sesije sa Slejdom, kojima je prisustvovao Celner, rezultirale su "nemogucim" kretanjima predmeta: u nekim slucajevima sami od sebe su se vezivali cvorovi na vrpci, koži ili cak svinjskom crijevu dok ih je Celner držao ili ih jednostavno samo posmatrao. Jedna seansa cija je namjera bila da se povežu dva drvena prstena nije uspjela - ali se seansa završila tako što su ta dva prstena balansirala «na memoguc nacin" na središnjoj nozi okruglog stolica ciju smo teleportaciju vec opisali. Kad se taj dogadaj zbio, stolic je bio izvan Slejdovog domašaja. Da bi se ti prstenovi navukli na nogu stola, bilo je potrebno rastaviti sto na dijelove pa da ga ponovo sastaviti!
Cudesne moci Sai Babe
Celnerovo djelo o parapsihološkim fenomenima sastoji se od nekoliko debelih svezaka, ali je samo neznatan dio ovog materijala dostupan javnosti. U njemu se nalazi i izvještaj objavljen 1932. godine u casopisu «Journal» americkog Udruženja za parapsihološka istraživanja. Izvještaj je napisao V. Batn, tadašnji predsjednik Društva, koji je prisustvovao eksperimentima medija Mardžeri Kandon.U tim eksperimentima duh Mardžerinog umrlog brata, Voltera, navodno je stavljao i vadio male predmete iz raznih vrsta kutija, najcešce kartonskih, zatvorenih samoljepljivom trakom, te cvrsto zakljucanih drvenih i metalnih kutija. Ovo je radeno više puta, a za to vrijeme Mardžeri Kandon je bila vezana za stolicu. Kad su ti predmeti teleportirani iz kutije u kutiju bilo je lako provjeriti tu cinjenicu. Godinama kasnije, Uri Geler je tvrdio da je uspjevao teleportirati ne samo manje predmete nego cak i ljude i životinje, ali to nikada nije i znanstveno potvrdeno. Ipak, mnogi uglednici bi se zakleli da se jedne prilike Geler iznenada pojavio na ustakljenoj verandi svog prijatelja Andrije Puharica u Osining, u državi Njujork, nakon što je trenutak prije šetao Menhetnom, koji je od Osininga udljaljen jedan sat vožnje automobilom.Indijski guru Sai Baba je posebna prica. Njegova specijalnost je materijaliziranje malih predmeta; najuobicajeniji poklon je sveti prah vibhuti, praškasta siva supstanca, koja se koristi za lijecenje. Zapadnim parpsiholozima koji su ga posjetili nikada nije dozvoljeno da mu nametnu neku kontrolu. Medutim, Karlis Osis i Erlendur Haraldson uspjeli su, navodno, da prekontrolišu jednu od Babinih haljina i nisu našli na njoj džepove ili neka druga skrovita mjesta. A nije bilo ni znakova vibhutija niz rukave, što bi se moglo ocekivati ako ga je Baba istresao iz rukava u ruku.
Inteligentni projektili
Primjeri ociglednih teleportacij, prenošenja materije kroz materiju, poznati su i kao "slucajevi kucnih duhova" u kojime se u zatvorenim sobama dešavaju nevjerovatne pojave, najcešce kamenje ili drugi predmeti pristižu iz - niotkuda. Ponekad nisu vidljivi sve dok ne udare u neki predmet. Možda se najpoznatiji slucaj ove vrste dogodio 1903. Neki geolog, V. F. Grotendik, izvodio je geodetska mjernja na Sumatri. Jedne noci dok je spavao u kolibi pokrivenoj debelim slojem lišca, odjednom ga je probudilla «kiša» kamenja koje je padalo po njemu i svuda oko njega. To se ponovilo i sljedece noci dok je ležao budan. Ocito, kamenice su dolazile s krova ali on nije mogao naci rupe u lišcu kroz koje je kamenje prolazilo. Uz sve to, kada je trecu noc pokušavao da uhvati poneki kamen, on bi istog casa promijenio pravac! To se ponovilo nekoliko puta. "Inteligentni projektili" ove vrste nisu neobicni u "slucajevima kucnih duhova". Ali, u velikom broju slucajeva dešavalo se da odredeni predmeti misteriozno išcezavaju, mada postoji samo jedan kratki znanstveno obradeni izvještaj koji potvrduje istinski nestanak nekih predmeta.
Nepoznate dimenzije
Dogodilo se to nekoj gospodi Kogelnik u Londonu 1922. godine cije je kucanstvo mjesecima uznemiravano raznim nestašlucima "kucnog duha". Ali jednoga dana dzbilo se nešto krajnje nevjerovatno. Njen muž prica: "Kad je moja žena vidjela kako joj sjekira nestaje pred ocima izašla je iz sobe. Sve se ovo dogodilo izmedu 10 sati i podneva."Može se navesti znatan broj prilicno uvjerljivih slucajeva teleportiranja - išcezavanja i ponovnog pojavljivanja – razlicitih predmeta. Postoji sve više dokaza da nam se to dešava u svakodnevnom životu. Telepatija se javlja mnogo cešce, ali ni teleportacije zasigurno nisu tako rijetke kako bi se moglo pretpostaviti na prvi pogled.Šta sve ovo znaci? Odgovor leži, kažu neki parapsiholozi, u cinjenici da prostor ima i cetvrtu dimenziju, ili cak i više nama nepoznatih dimenzija. Drugim rijecima kad se predmeti pojavljuju ili išcezavaju, oni se tada krecu cetvrtom ili jednom od tih dimenzija.Ovo je savršeno razumna hipoteza, ali naravno postoje i dodatna objašnjenja. Jedna hipoteza kaže da predmeti postaju nevidljivi samo privremeno. Ali, ona ne bi mogla da objasni izlazak predmeta iz zatvorenih kutija. S druge strane, halicinacije - jedno drugo cesto ponudeno objašnjenje - ne mogu objašnjavati slucajeve u kojima se odvija trajna strukturalna promjena - kao što su cvorovi na Celenrovim vrpcama. Tamo gdje je materija prošla kroz drugu materiju u obicnom trodimenzionalnom prostoru, ona je možda rastavljena, prenesena atom po atom i opet ponovno sastavljena. Ili su možda doticni atomi ucinjeni "pasivnima" i nekohezivnim, tako da nisu djelovali jedni na druge dok su prolazili jedan kroz drugi?!…
Paralelni svjetovi
Neki znanstvenici teleportaciju objašnjavaju "kvantnim provodenjem", u kojem jedna atomska cestica na "nemoguc" nacin prodire kroz barijeru energije: cestica se vidi kao da se probija kroz neku barijeru koja je suviše visoka da bi se preskocila. Možda bi se moglo i prihvatiti da je transpot materije kroz materiju fenomen "kvantnog provodenja" ali se tada postavljaju mnoga druga pitanja na koja znanost još uvijek nema racionalne odgovore. Ako cetvrta dimenzija uistinu postoji ona otvara zapanjujucu mogucnost postojanja beskonacnog broja drugih dimenzija – koje cine neogranicen broj univerzuma paralelnih sa našim. A to vec prelazi u – znanstvenu fantastiku!
Nema komentara:
Objavi komentar