Google

28 studenoga 2007

Viđen NLO 15. 9. 2007. u Beogradu

Piše M. L.

Snimljeno je 15 septembra u Beogradu,sa Juznog bulevara u pravcu Zvezdare mislim da je jugoistok pravac..bilo je 5 i 15 ujutru,prvo sam spavao,odjednom me budi keva jer je primetila kroz prozor da neobicno svetli zvezda...ustajem iz kreveta vidim da je neobicno sto toliko svetli,setim se kamere uzmem i tad mi pade napamet da iskoristim zum videh gornji deo kao svetlecu piramidu,.20 minuta kasnije sam sishao dole ispred zgrade nastavio snimati,vec je tad skoro svanulo.. snimio sam ukupno nesto vise od pola sata..citav materijal sam skidao frejmove i pazljivo analizirao detalje po svaki frejm..neverovatno je da na jednom delu snimka bio okrenut naopako,jednom se ugasilo svetlo.. kamera mi se tad mutnila nisam namestio fokus..40 sekundi ga nije bilo onda se upalio..mislim da su ga prekrili oblaci..al nemoguce posto se vidi na ostalim snimcima da je nebo bilo cisto vedro..steta sto nisam bio tu prisutan,tad sam stavio kameru na terasu da se snima.Na nekom frejmu vide se jedva detalji ,vide se kao sitni prozorcici i u donjem delu udubljenje kao vrata,Moja kamera nije mogla snimati sve vreme na maksimalan zum trajalo nekoliko sekundi pa se odzumira malo nazad,svaki put sam morao da koristim max.zum da bi uhvatio najveci detalj.Pola sata kasnije vec je bio skroz dan silazio sam opet dole,nije ga vise bilo..mozda sumnjam da predmet danju uzima suncevu svetlost i da nocu presijava...Tako da cekam rezultat od jednog stranca naucnika istrazivaca,dao sam mu odstampane primerke,po njegovom pogledu se vidi da je bio iznenadjen ..prvo je rekao da ce da premeri ugao nlo da utvrdi da li jeste il nije nlo..s strpljenjem ocekujem odgovor..Ima jedna fotka pod imenom dscf 5709 to je snimak dig.aparatom,na zalost sa zumom nije pomoglo.

P.S. Verovali ili ne! posle snimanja sam odmah stavio da se puni,riknula mi je baterija..prvo primetim da ne radi lampica na punjacu,posle 15 min.osetim da je baterija vrela,brzo izvadim i primetim da mi se malo nadula i smrdela. mislim da je to slucajnost..a nova mi je baterija pa sam posle morao da kupim,zvuci neko ludilo hehe!





25 studenoga 2007

Krugovi u žitu

Geometrijske anomalije

Samo nekoliko misterija je tako brzo zadobilo pozornost javnosti, kao što su to
bili krugovi u žitu. Prije 1980. ove zbunjujuæe, ali lijepe geometrijske anomalije koje se
zagonetno pojavljuju, obièno noæu, u poljima kukuruza i drugih žitarica, bile su
poznate samo nekolicini farmera. Danas spadaju u najpoznatije i najprepoznatljivije
zagonetke svih vremena. Njihovo prouèavanje ima i svoje ime, cereologija.
Tajanstveni prirodni fenomen prvi put se pojavio u ljeto 1981. na jugu
Engleske. U poljima žita su preko noæi nastajali bizarni prikazi zapanjujuæe simetrije i
ljepote. Sve od tada nije prošlo ni jedno ljeto bez poruka u žitu.
Isprva se èinilo da su krugovi u žitu ogranièeni samo na južne pokrajine
Engleske, ali kad je taj fenomen zadobio medijsku pozornost, prijavljeni su i mnogi
drugi sluèajevi. Ubrzo se saznalo da se na tu pojavu može naiæi po cijeloj Britaniji i
ponegdje na europskom kontinentu kao i na japanskim poljima riže. Objašnjenja koja
se nude variraju od parenja ježeva ili jazavaca, oznaka na zemlji koje su ostavili
NLO-i i svaðe jata ptica, do gljiviènih bolesti, preobilna gnojenja i tajnih vojnih pokusa.
Neke od najpoznatijih formacija su najvjerojatnije Mandelbrotov skup u
Roystonu, Cambridgeshire te formacije u Woodborough Hillu i u blizini Kassela slika
koja je otkrivena 10. srpnja 2000.

Preciznost, raznolikost i maštovitost oblika

Krugovi se u žitu veoma razlikuju, a najjednostavniji se oblik sastoji od kruga u
kojemu su sve stabljike sravnate sa zemljom, ali nisu prekinute, veæ samo savinute
pri dnu. Èesto krug ima vanjski prsten u kojem su stabljike takoðer savijene, ali
gotovo u svim sluèajevima u suprotnom smjeru od onih u ostatku kruga. Katkad se
oko kruga nalazi, na jednakoj udaljenosti, niz manjih krugova (pratilaca), koji mogu i
ne moraju biti povezani s glavnim krugom. Neki krugovi sadrže uske prstenove s ne
savijenim stabljikama koje se nalaze izmeðu glavnog kruga i krajnjeg prstena sa
savijenim stabljikama.
Slike u žitu koje su dosad viðene dosežu promjer i do 180 metara. Krugovi
gotovo uvijek prikazuju geometrijske likove, najèešæe krugove, iako se viðalo još i
zvijezde i šesterokute. Visoka preciznost izrade, maštoviti, ponekad èak i dosta teško
izvodljivi oblici, ne mogu se napraviti bez složenih proraèuna kao i goleme tehnièke
podrške.
Osim toga, znakovi otkriveni nedaleko od pretpovijesnih kultnih mjesta
upuæuju na slikoviti jezik koji do danas nismo uspjeli odgonetnuti. Taj jezik sadrži
fraktale (geometrijske simbole koji na razlièitim velièinama imaju zapravo jedno te istu
identiènu geometrijsku strukturu) iz teorije kaosa te slikovite znakove kao što su
delfini, simboli iz kulture Maya. Neki èak nalikuju kromosomima. Bilo je piktograma s
tako fino izvuèenim linijama da u njih nije stalo niti stopalo, kao i piktograma velikih
mjera èije su vlati bile oblikovane na razlièite naèine, jedan sloj vlati usmjeren je u
skladu s kazaljkom na satu, a sloj iznad u suprotnom smjeru.

Pravi i lažni krugovi u žitu

Broj prijava o tim pojavama se ubrzo poveæao a malo je vjerojatno da su
složeniji krugovi nastali prijevarom i ljudskom rukom, da ne spominjemo nogom,
valjke za travnjake ili konopac prièvršæen za štap u sredini.
Inaèe postoje èak i natjecanja za najljepše piktograme naèinjene èovjeèjom
rukom. Krivotvoritelje se vrlo brzo otkriva. Ipak, mnoge autentiène pojave i dalje
ostaju jednom od najveæih tajni 21.stoljeæa.
Royston, Cambridgeshire, kolovoz 1991. Jeli zaista moguæe tvrditi da je
zapanjujuæa pojava krugova u žitu nazvanu Mandelbrotov skup, djelo ljudskih ruku?
Krugovi u žitu koji su se pojavili kod Roystona izgledaju kao savršena struktura
visokokompleksnih kompjutorskih skupova izvedenih iz matematièkog kaosa. Nije
upitno da i faktor prijevare ima važnu ulogu pri pojavi krugova u žitu, što su potvrdila
razna izvješæa razna izvješæa medija i priznanja prevaranata.
Nasupro tome, i veæina jednostavnijih krugova nesumnjivo je autentièna.
Napokon, sama èinjenica da se te pojave èesto dogaðaju na udaljenim i
nepristupaènim mjestima, ili na mjestima koje netko rijetko posjeæuje, pa prema tome
zašto gubiti vrijeme da bi se na takvim mjestima napravila prijevara?
Pa ipak, svaki put kad god se ponovno otkriju takvi znakovi u poljima žita,
odmah se smatra kako se radi o neobjašnjivu fenomenu. Istraživaèi krugova u žitu
otkrili su da, za razliku od lažnih, autentièni prikazi nemaju zgnjeèene vlati. Vlati se
kod pravih krugova u žitu nakon nekoliko dana same isprave. Noæni krivotvoritelji pak
u toj mjeri unište klasje da ono nakon toga uvene. Vidljivo je i to da lažve slike
nemaju ni estetiku a niti snagu simbola koju posjeduju nekrivotvoreni prikazi.

Prisustvovanje fenomenu

Kako objasniti ne samo fizikalnu konstrukciju krugova, veæ i one rijetke, ali
fascinantne sluèajeve kad su oèevici bili dovoljno sretni da prisustvuju njihovu
nastajanju?
Jedan takav dogaðaj zbio se u kolovozu 1991. Oèevici su bili Gary i Vivienne
Tomlinson. Par je upravo šetao u Hambledonu, Surrey, rubom kukuruzišta.
Odjednom se kukuruz na njihovoj desnoj strani poèeo micati. Iznad njih se pojavila
magla i èuli su èudan, visok zvuk. Tada ih je sa svih strana poèeo gurati snažan
kovitlac vjetra, tako da su jedva stajali uspravno, osim Garryjeve kose koja je
reagirala na koncentrirani statièki elektricitet. Nenadano, vrtlog se podijelio na dva
dijela i odstrujio dalje, nejasno trepereæi i ostavljajuæi za sobom dva zaprepaštena
oèevica koji su stajali u sredini klasiènog kruga u žitu èije su stabljike bile spljoštene.

Inteligentni svemir

Kako znaèi nastaju krugovi u žitu? Trenutno postoji mnogo zapanjujuæih,
maštovitih pa èak i bizarnih teorija o njihovom nastajanju. Britanac Steve Alexander
je 12. srpnja 1990. svojom videokamerom snimao piktogram kod Altona Barnesa u
grofoviji Wiltshire, kad je zamjetio maleni, svijetli disk kako klizi na maloj visini preko
polja. «Objekt je išao u našem smjeru, okrenuo se i zaronio u polje žita», poslije je
izvjestio. «Letio je dosta duboko. Blisto je. Naposljetku je otprilike tri minute ostao
iznad jednog polja.».
Analizom se ustanovilo da taj objekt na videosnimku ima promjer od 20 cm te
da je vlati žita stisnuo na jednu stranu. Èini se da se èak i engleska protuzraèna
obrana zanima za tu pojavu jer veæ godinama promatra to podruèje.
U svojoj knjizi Kružni dokazi, inženjeri i cereologièari Pat Delgado i Colin
Andrews navode da su krugovi šifrirani piktogrami koje je stvorila neka viša
inteligencija, a koje su prepoznali Hopi Indijanci iz Arizone kao hijeroglife koji
otkrivaju da je svijet u smrtnoj opasnosti.
No osim toga razmatra se i o drugim teorijama. Kao o teoriji da se radi o
porukama pripadnika Kelta. U Europi se znakovi pojavljuju tamo gdje su se u
pretpovijesti nalazili kameni krugovi i spomenici. Još bizarnije teorije kažu kako su to
zagonetne vijesti bogova koji na taj naèin pripremaju svoj ponovni dolazak na zemlju
ili pak biæa iz dalekih prostranstva svemira koji tim profinjenim porukama pokušavaju
izvesti èovjeka iz ogranièenja koja je sam stvorio. Razmišlja se i o Zemaljskoj
«Vojsci u sjeni» koja posjeduje tehnologiju nove vrste pomoæu koje proizvodi te
precizne krugove u žitu.

Plazmatski vrtlozi

Prema prozaiènijem objašnjenju koje danas nailazi na opæe odobravanje,
najpopularnije mišljenje a ujedno i najprihvatljivije objašnjenje jest teorija o
plazmatskim vrtlozima koju je predložio dr.Terence Meaden, bivši profesor fizike na
sveuèilištu Dalhousie u Kanadi, izdavaè Journal of Meterology i rasprave pod
nazivom Krugovi s neba. Prema dr. Meadenu, ako brdo sprjeèava nalet vjetra,
oblikuje se vrtlog koji se sudara s nepokretnim zrakom na padini brijega i stvara
spiralni stupac koji usisava zrak i atmosferski elektricitet. Kad taj vrtlog doðe u dodir s
poljem žita, njegove spirale spljošte stabljike u dobro poznati oblik kruga. Elektricitet
iz tog stupca proizvodi visoke zvukove o kojima su ljudi govorili da su ih èuli
neposredno prije viðenja novonastalih krugova.

Svijet cereologije

Daljnja podrška Meadenovoj teoriji došla je od tima japanskih fizièara
predvoðenih profesorom Yoshihiko Ohtskijem, koji su u lipnju 1991. objavili da su
uspješno proizveli u laboratoriju kuglice plazme (ioniziranog zraka) koje su oblikovali
elektromagnetskom interferencijom u zraku. Kad su te kuglice dodirnule ploèe
prekrivene aluminijskim prahom, stvorile su krugove i prstenove koji odgovaraju
pojavi krugova u žitu.
Nastavak istraživanja otkrio je neke vrlo intrigantne, ali do ovog trenutka
nepoznate pojave krugova prije 1980. godine. Posebno je zanimljiv ilustrirani pamflet
(flyer) iz kolovoza 1678., u kojem se iznosi da je «vrag koji hoda» odgovoran za
neobiène oblike na polju zobi u Hertfordshireu, koji jako slièe na krugove u žitu.
Pamflet je danas znaèajan zbog èinjenice da je njegova kopija iz 1810. prodana na
dražbi u ožujku 1994. farmeru u Wiltshireu za 280 funti.
Prema dr.Meadenu, krugovi u žitu mogu potjecati iz puno dalje prošlosti.
Usvojoj knjizi Božica kamenja, Meaden hrabro spekulira o tome da se ukrasi kojima
su bili skloni neolitski umjetnici, poput kupe i prstena, drevnih labirinata i ostalih
geometrijskih crteža koji simboliziraju vulvu, odnose na prvobitnu božicu plodnosti, te
da su krugovi u žitu i viðenje njihova energetskog stvaranja nadahnule ranog èovjeka
u njegovim slikarijama.
Što se sveukupno tièe krugova u žitu, možemo reæi da je u biti ovo jedan od
najpoznatijih misterija svijeta, a ujedno i najjednostavnijih. Njihovo nastajanje je
prouèeno i izuèeno i èini se da se za svijet cereologije može slobodno reæi da ga ne
oèekuje ništa novoga.

CIA i NLO

Sve nešto CIA ovih dana. Što se može, kad je ova Agencija jednostavno svuda oko nas. I u Hrvatskoj, naravno vjerojatno postoje ljudi, organizacije, novine, koje za Agenciju rade, no to nije tema ovog teksta. Nalazite se na odjelu Misterije, pa se sigurno pitate što će CIA ovdje ?



Djeluje naravno :) Naime, ovdje ćemo se pozabaviti Agencijom i njenom ulogom u susretima sa Nepoznatim Letećim Objektima, odosno NLO letjelicama.
Dio dokumenata vezanih uz Agenciju, djelomično je deklasificiran krajem devedestih godina pa su neke stvari izašle na vidjelo. Početkom Hladnoga rata, počela su i prva viđanja NLO, što može biti samo slučajna podudarnost, naravno. Prvo prijavljivanje NLO-a u Sjedinjenim Državama dogodilo se 24.lipnja 1947. godine, a prijavio ga je pilot i biznismen Kenneth Arnold, koji je letjelicu vidio u blizini Mt. Rainera, Washington. Nakon njegova izvještaja uslijedio je niz drugih, uključujući i prijave vojnih pilota ili zračnih kontrola uokolo Sjedinjenih Država. Godine 1948. General Nathan Twining ustanovio je Project SIGN, koji je trebao skupljati, analizirati, i distribuirati vladi materijale vezane uz NLO-e, te naravno, uz procjenu da li su izvanzemaljci opasnost za nacionalnu sigurnost. Kontrolu nad projektom imala je The Tehnical Intelligence Division, u Wright Field zračnoj bazi (kasnije Wright-Petterson), u Ohiu. Iako su u početku mislili kako bi ipak moglo biti riječ o tajnom SSSR oružju, ustanovili su kako ipak nije riječ o njihovom oružju već o masovnoj panici, prijevarama ili krivoj interpretaciji poznatih letjelica. Ipak, unatoč ovakvom zaključku, predloženo je da se nastavi vojna kontrola, odnosno istraga ovakvih fenomena. Kasnih četrdesetih Air Force je nastavila prikupljati podatke, pod novim projektom GRUDGE, koji je, između ostaloga, imao i zadatak uvjeriti javnost kako se ništa ne događa, što rade i danas, na svim poljima. Konačni im je zaključak, tih godina, bio kako NLO nije prijetnja nacionalnoj sigurnosti SAD-a, a 1949 objavili su gašenje projekta. Sa pojačanjem hladnoratovskih zbivanja, početkom pedesetih godina, direktor Intelligencea u USAF-u, naredio je da se krene, 1952. godine, sa novim projektom nazvanim BLUEBOOK.



Cijelo je to vrijeme CIA "promatrala" sa strane što radi Air Force, svjesna cijele priče. Trumanova se administracija, nakon niza viđenja 1952. godine NLO-a uznemirila, i to nakon što su Washington National Airport i Andrews Air Force Base, pratili misteriozne letjelice, o čemu su na sav glas vrištali mediji. Ovaj je događaj pokrenuo i Agenciju, koja je osnovala NLO tim, pri Office of Scientific Intelligence, i Office of Current Intelligence, a kasnije je dio istrage preuzeo OSI's Physics and Electronic Division sa A. Ray Gordonom na čelu. CIA je znala da ako su šanse da je NLO prijetnja nacionalnoj sigurnosti, 1 :10,000 - mora se istražiti. Osim problema vezanog uz prijetnju nacionalnoj sigurnosti, CIA je željela znati, može li se ovaj fenommen iskoristiti na neki način. CIA-ina ekipa se sastala sa ekipom iz Air Forcea, kako bi zajedničkim snagama izanalizirali podatke. Devedeset posto su viđenja eliminirali kao lažna, no deset posto ih je okarakterizirano kao "nevjerojatni izvještaji od pouzdanih osoba." Odbačene su teorije po kojima je riječ o US ili SSSR tajnom oružju. Ipak CIA je pažljivo analizirala i NLO slučajeve o kojima su pisale SSSR novine ili javljali ostali mediji. Zbog napetosti hladnoga rata, CIA je u NLO viđenjima vidjela popriličnu količinu opasnosti. Vjerovali su kako bi Rusi ove slučajeve mogli iskoristiti da izazovu masovnu paniku u SAD-u. Nakon izvještaja, koji je bio poprilično paničan, angažirani su i vrhunski znanstvenici da rade na slučaju. Osim njih, saznali suda se i Britanci se bave ovim fenomenima, a zaključci su im oprilike bili isti : nije bilo riječ o neprijateljskom oružju već o krivom interpretiranju postojećih fenomena. No, Britanci su u izvještaju pisali, kako su RAF piloti imali ovakve susrete. Početkom 1953 okupljena je ekipa stručnjaka da istražuje NLO. I oni su se pozabavili analizom izvještaja Air Forcea, i ponekog snimka, te došli do zaključka kako je - riječ o prirodnim fenomenima; također su utvrdili kako nema opasnosti za nacionalnu sigurnost. CIA je prestala s opsežnim sitragama, no nastavila jednim okom pratiti što se događa.



Godine 1954. CIA je krenula sa U2 špijunskim avionom, a kasnije je ustanovljeno kako je dobar dio viđenja NLO-a bio zapravo, tada srebrni U2, koji je naravno bio poprilična tajna. Dvije godine kasnije, jedan od članova BLUEBOOK projekta iznio je javnosti podatke o samom postojanju projekta, nakon čega su javne organizacije koje se fenomenom bave tražile objavjivanje. Ipak, unatoč navaljivanju da se objavi BLUEBOOK, to nije učinjeno. Nakon toga, cijelo je vrijeme trajala nevidljiva borba između CIA i pojedinaca koji su se NLO fenomenom bavili. Početkom šezdestih nekolicina je poznatih UFOloga nastavila s pritiscima na CIA-u da obavijesti javnost o onome što znaju; ovi su pritisci natjerali Air FOrce da napravi vlastitu komisiju koja će istražiti projekt BLUEBOOK. U komisiji se, između ostaloga, nalazio i Carl Sagan. Sama je komisija zaključila kako nije riječ o prijetnji nacionalnoj sigurnosti i predložila da se promatranje nastavi. Air Force je i 1966. godine tražio od CIA-e da deklasificira dokumente povezane s NLO viđenjima, a na savjet nezavisne javne komisije, 1969. ugasila je projekt BLUEBOOK.



Naravno, viđenja su se nastavila a svi su vjerovali kako CIA zataškava vlastiti projekt o temi, koji je itekako aktivan. Tek je krajem sedamdesetih deklasificiran dio dokumenata, nakon čega je stvar ostala ista - svi su i dalje vjerovali kako CIA ne govori istinu. Ono što znamo je da su se pričom bavili. Ako je suditi po njima to je bilo tek povremeno praćenje fenomena bez većeg interesa, u što rijetki vjeruju. Intersantno je to, kako su gotovo sve komisije došle do zaključka da nema opasnosti za nacionalnu sigurnost, ali su također svi odreda, tražili da se istrage nastave.

17 studenoga 2007

THE PHILADELPHIA EXPERIMENT (eng.)

PROJECT RAINBOW


The Philadelphia Experiment, otherwise known as Project Rainbow, has been a subject of long controversy and debate. It was an attempt by the Navy to create a ship that could not be detected by magnetic mines and or radar. However, its results were far different and much more dangerous than the Navy ever expected. Although the story itself seems too bizarre to be true, far too many coincidences have occurred for it to not be based upon some small iota of truth. The technical data that has also been presented upon the subject hold far too much credence to be ignored. Many of the stories associated with this infamous experiment are wild : whispers of men 'freezing' in time for months, rumors of men traveling through time, and horror stories of men becoming stuck in bulkheads or even the floor of the ship itself. Naturally, the first questions one would want to ask would deal with the specifics of the experiment : who, what, when, where, and how.


HISTORY


In the early 1930's, the University of Chicago investigated the possibility of invisibility through the use of electricity. This project was later moved to Princeton's Institute of Advanced Studies. The research went unnoticed and continued on until the 1940's. The ship that was eventually used for the experiment, the USS Eldridge, was commissioned at the New York Navy Yard on August 27, 1943 (Department of the Navy). According to Al Bielek, a man who claims to have been a crew member, the first tests done were in July of 1943 and the final test was on August 12, 1943. However, others claim that the experiment took place on October 28, 1943. Substantial evidence points to the October date as being more accurate. The Navy has released the Eldridge's deck log and war diary and at no time was the Eldridge in Philadelphia. However, the records could have easily been changed. The Eldridge's war diary reads as such : The Eldridge remained in New York and the Long Island Sound until September 16, when it left for Bermuda. From September 18 to October 15, it underwent training and sea trials. On October 18, it left in a convoy for New York and remained there until November 1. From November 1 to the 2, it went on a convoy to Norfolk and on November 3 left in a convoy for Casablanca. The Eldridge arrived in Casablanca on November 22 and stayed there until November 29, when it left for New York again in another convoy. The Eldridge arrived in New York on December 17. From December 17 to December 31, it traveled to Norfolk with four other ships (Department of the Navy). Although this is not the entire war log, it is the log of the ship during the suspected time the experiment took place (October 28, as mentioned above). It would seem that the Navy never did experiments on the Eldridge at any time, but the government has been known to cover up because of national security before. An example of such a situation would be the Manhattan project. This secret project was the building of the atomic bomb and no word was ever said about it until it was obvious that we had an atomic bomb. The Navy, in a search for a plausible answer, has suggested that perhaps the Philadelphia Experiment was confused with experiments done attempting invisibility to magnetic mines. This was a process known as degaussing. The Navy defines degaussing as :



"...a process in which a system of electrical cables are installed around the circumference of the ship's hull, running from bow to stern on both sides. A measured electrical current is passed through these cables to cancel out the ship's magnetic field. Degaussing equipment was installed in the hull of Navy ships and could be turned on whenever the ship was in waters that might contain magnetic mines..."

(Department of the Navy)

The Navy performed another experiment on the USS Timmerman's generating plant in the 1950's. The experiment tried to obtain 1,000 Hz instead of the standard 400 Hz from the generator (Department of the Navy). It resulted in light discharges. These light discharges may have been witnessed by Carlos Miguele Allende and caused him to start writing letters to prominent men in the scientific community. The Navy believes that Allende mistook the experiment on the Timmerman for the Philadelphia Experiment.


WITNESSES


Carlos Miguele Allende, also known as Carl Allen, was an odd man. He was born on May 31, 1925 in a small town outside of Pennsylvania. On July 14, 1942, Allende joined the Marine Corps and was discharged on May 21, 1943 (Taken from the book titled The Philadelphia Experiment, pg 99). He then joined the Merchant Marine and was assigned to the SS Andrew Furuseth. It was upon this ship that he claimed to see the Eldridge in action. Allende's story was bizarre; he stated that he had witnessed the Eldridge being transported instantaneously to Norfolk from Philadelphia and back again in a matter of minutes. Upon researching the matter further, he learned of extremely odd occurrences associated with the project and wrote a basic summation of his newly learned knowledge in a letter to Dr. Morris K. Jessup. Dr. Jessup was an astronomer and Allende had been in the audience of one of Dr. Jessup's lectures. Apparently having some respect for the man, he decided to entrust Dr. Jessup with his knowledge. The letters were written oddly : with capitalization, punctuation, and underlines located in various places. The letters were also written in several colors. In his letters, Allende revealed horrifying details of the Philadelphia Experiment to Dr. Jessup. Because Dr. Jessup was something of a believer in odd phenomenon he did not entirely dismiss the ideas presented to him. He wrote back to Allende and requested new information. The return address upon the letter never existed according to the mail service, yet Allende still received Dr. Jessup's reply. Allende responded with more detailed letters but the correspondence eventually discontinued because Dr. Jessup dismissed it as a hoax. During the time of Dr. Jessup's and Allende's correspondence, Dr. Jessup had just recently published his book titled The Case for UFO's. After Allende had written to Dr. Jessup, this book was sent to the Navy and had hand-written notes inside the book. The notes were in the same writing as in the letters sent to Dr. Jessup and eventually Dr. Jessup was asked by the Navy to view the notes. Dr. Jessup recognized the writing immediately, but he was somewhat astonished, as he had concluded earlier that it was merely a hoax to trick him. The notes in the book were more detailed than in the letters and were highly insightful, so Dr. Jessup eventually believed them and researched the matter. Unfortunately, Dr. Jessup could not find any new leads. Only one antalizing clue had shown up. Two crewmen had been walking in a park when a haggard looking man approached them. The man told them a fantastic story about an experiment done in which most of the crew died or suffered terrible side effects. He said that the government then claimed the entire crew was insane so that when they came forward, they would merely be dismissed as a group of crazy people who had merely concocted some fantastic story. After the conversation, one crew member was convinced while the other was not. Eventually, the member that had been convinced contacted Dr. Jessup and told him the story. Although this was a substantial lead, Dr. Jessup was not getting very far and he found that his reputation in the scientific community was worsening. Faced with overwhelming odds, Dr. Jessup eventually committed suicide on April 20, 1959, believing "another existence of universe being better than this miserable world." (The Philadelphia Experiment, 79). Some believe that his suicide was actually an assassination by government agencies to keep the experiment quiet. Unfortunately for Dr. Jessup, a major clue in the puzzle turned up shortly after his death. This clue was a man by the name of Alfred D. Bielek. Bielek's story is even more bizarre than Allende's. He claims that he was transported in time to the future and that here in the future he was brainwashed by the Navy. This brainwashing led him to believe that his name was Alfred Bielek, rather than his true name, Edward Cameron. Upon discovering his true identity, he tracked down his brother who had also participated in the experiment. Bielek claims that his brother time traveled to 1983 and lost his 'time-lock'. As a result, his brother aged one year every hour and eventually died. Bielek then claims that his brother was reborn. Needless to say, only a small group of people believe Bielek and nearly everyone thinks that his stories are based on some truth, but he's exaggerating the truth for personal reasons. This popular opinion seems to be reinforced when Bielek starts remembering things only after having seen the movie "The Philadelphia Experiment". Bielek has a Ph.D. in Physics, so he does have some technical experience. He is also a retired electrical engineer with thirty years of experience. Because of his obvious intelligence and skill, he cannot be discounted entirely. Bielek stated that the technology used in the Philadelphia Experiment was given to us by aliens. However, the germanium transistor, which was what Bielek said had been used, was invented by Thomas Henry Moray. Bielek also stated that Dr. Albert Einstein, Dr. John von Neumann, and Dr. Nikola Tesla were involved in the project. Some controversy has arisen as to the participation of Tesla because he died in New York city on January 7, 1943, which was only a two month period of time after the project took place. Einstein, on the other hand, suggested such a project as this to the Navy on several occasions. Because of this, he was probably involved in the project. As for von Neumann, there is no evidence to refute or promote his active participation in the matter. There is evidence that supports the fact that he later continued on the experiment at a different time. The principle that lay behind the Philadelphia Experiment was the Unified Field Theory. This theory states that gravity and magnetism are connected, just as mass and energy are connected through the formula E=mc2. Einstein never solved the Unified Field Theory, but the very nature of the Philadelphia Experiment suggests otherwise. It is probably that this theory has become a government secret because it is capable of doing many things, possibly even space travel without the assistance of rockets.


EVIDENCE


In a search for actual technical data on the experiment, not much information can be found that isn't tainted with doubt and speculation. The basic design has two large Tesla coils (electromagnets) placed on each hull of the ship. The coils are turned on in a special sequence and their magnetic force is so powerful that they warp gravity itself. Bielek also says that on August 12 every twenty years, the magnetic field of the Earth reaches a peak and allows the synchronization between the Tesla coils. The oscillator which Bielek claims to have run the coils in a special pattern looks more like an Army field kitchen refrigeration unit than anything else. Many believe that's exactly what it is and Bielek's story is just a hoax. Bielek gave it a technical name however : the "Zero Time Reference Generator". The oscillators would synchronize with the adjustable phase angle and created a scalar type wave (Anderson). Several scientists today have attacked Bielek's testimony on this, as they believe a vector wave would have been more efficient and probable. Bielek also does not make clear if the power used is AC or DC, pulsed or rotating, and what the Microwave and Radar frequencies are. In other words, Bielek provides almost no accurate technical information that can be used. Rick Anderson however, may be able to shed some light upon the subject. He states that four RF transmitters were phased to produce a rotating field.
This field was pulsed at a 10% duty cycle. Instead of two coils, he says that four coils would have been set upon the deck of the ship and would be run by two generators that were pulsed in a counter-clockwise motion. Anderson states that the Tesla coils use a total of 7,500 feet, or 1.42 miles of #16 magnet wire. Because of this enormous quantity, no one has privately undertaken the experiment; the wire would be too expensive and also must to be wound in a special way (Anderson). Other scientists believe that Nuclear Magnetic Resonance and the science of the Philadelphia Experiment are connected. Nuclear Magnetic Resonance is also known as Magnetic Resonance Imaging, or MRI. Yet another scientist named Alexander S. Fraser believes that everyone is wrong about the electromagnetic qualities of the experiment. He believes that it was never done with electromagnetism, but with thermal fields. This thermal field could have caused the optical mirage effect which several witnesses reported. Fraser says that Allende had spoken of a 'scorch' field, fire, and optical wavering, all of which are products of a thermal field. As for the part about the Eldridge disappearing in front of their very eyes, certain weather conditions have been known in the ocean to cause islands to disappear as well. These weather conditions were taking place the day of the experiment. Yet another scientist believes that sonic and ultrasonic waves were used. The sonic waves could have been used to create an 'air blanket' around the ship, which is consistent with reports. There were many experiments done in the 1940's with high power ultrasonic waves, which indicates a high probability of the Philadelphia Experiment being one of them. Strong sonic fields are known for having bad side effects upon humans, which is also consistent with reports. The green haze which was presumably around the ship was caused by "exciting the surrounding sea water with powerful ultrasonics, 'sonoluminescense' and related phenomena."



The ultrasonic field would have caused the crew to pass out and make the journey from Philadelphia to Norfolk seem to last only a couple minutes. Needless to say, the technicalities of the Philadelphia Experiment are a matter of hot debate among scientists and no one seems to be able to provide any solid evidence. As Rick Anderson aptly puts it : "An electronics person knows that, without a DETAILED, comprehensive THEORY behind bench set-up, he is not going to know how to set up voltages and currents, power levels, frequencies, wave forms, pulse widths or duty cycles. If there's a chance a circuit won't work, Murphy's Law dictates that it WON'T more often than not."


(Anderson)



MORE DETAILS


If the technicalities of the experiment are vague and a matter of controversy, the results of the experiment are just as foggy. One fact which everyone seem to agree on is that a field was extended many yards, up to perhaps one hundred, outside of the ship and into the water (Anonymous). Everything inside of this sphere was vague in form and the only visible shape was the hull of the Eldridge in the water. This field seemed to have a greenish color and was misty. Another fact everyone agrees was that the Eldridge did not function properly after the experiment and became a source of trouble. The last item everyone believes is that terrible side effects were manifested upon the crew members. However, when one delves deeper into that particular subject, no one agrees on what the specific details are. Some witnesses, Allende and Bielek in particular, state that matter itself was changed and that men were able to walk through physical objects. When the field was shut off, some crew members were found stuck in bulkheads, others in the floor. Some were found with the railings of the ship stuck through their bodies. It was a horrendous sight. The sailors supposedly went crazy after this and raided a bar. They told the bar maid their story and completely terrified her. According to Allende, a newspaper article was written upon the raid, but no specific date was named, so the article cannot be found. Most crew members went insane, but a few retained their sanity, only to be thrust into worse situations. One man sat down to dinner with his wife and child, but then got up from the table, walked through the wall, and was never seen again. Two others simply disappeared into thin air and were also never seen again. Another crew member vanished in the middle of a fight, much to his opponent's astonishment. All three incidents had several witnesses. Yet the worse side effects were when men got 'stuck'. Getting stuck consisted of becoming invisible and being unable to move, speak, or interact with other people for a period of time. This was told of by Allende in his letters to Dr. Jessup. Getting stuck by the crew members was known as "Hell Incorporated". (The Philadelphia Experiment, 42). It was also known as the Freeze.
A common freeze would last minutes to hours and was damaging psychologically, but did not cause madness. A man would only come out of the Freeze if other crew members laid their hands upon him to give him strength. Unfortunately, in one instance of the "Laying of Hands," two men who attempted to lay hands upon the man burst into flames and burned for eighteen days (The Philadelphia Experiment, 44). The fires could not be stopped, despite multiple attempts to quench the flames. Needless to say, the Laying of Hands was discontinued from that point on. Then, men started going into the Deep Freeze, when a man would be frozen for several days to several months. During this time, the man is completely aware of others and their actions but was unable to communicate to them or interact with them. Men in the Deep Freeze can only be seen by other crew members. It only takes two days for a man to go completely crazy in the Deep Freeze. The first deep freeze took six months and five million dollars worth of research and equipment to correct (The Philadelphia Experiment, 43). The man who was stuck for six went completely insane by the time he got out. Carlos Allende wrote : "Usually a A Deep Freeze Man goes Mad, Stark raving, Gibbering, Running MAD, if His freeze is far More than a Day in our time." (The Philadelphia Experiment, 42) Rick Anderson uncovered research that states this disappearance or freezing of people is the Zeeman Effect. "Zeemanising - the Zeeman Effect is defined as spreading out of the spectral lines of atoms under the influence of a strong magnetic field." (Anderson) The few remaining sailors have a high PSI factor which is intensified by fear or hypnosis. Unfortunately, they have all been discharged from the Navy as mentally unfit.


BEYOND IMAGINATION


The Philadelphia Experiment has become a saga of strange occurrences and peculiar coincidences. It should be noted that Allende firmly believes the Navy was completely unaware of the side effects the Philadelphia Experiment would produce on the crew members. Allende is also quoted as saying : "I believe that further experiments would naturally have produced controlled transport of great tonnages at ultra-fast speeds to a desired point the instant it is desired. "(Allende). A full report of the Experiment was given to Congress and the members were so horrified that they disbanded the project immediately. However, research continued at the Montauk Project, a.k.a. the Phoenix Project, which was headed by Dr. John von Neumann, who also directed the Philadelphia Experiment. The Montauk Project centered mostly on how the mind reacts to interdimensional travel. It took place at the Brookhaven National Laboratories. Von Neumann attempted to link computers with minds and was apparently successful beyond his wildest dreams. Using this computer-human link, Von Neumann could affect others minds and was eventually able to open a time vortex back to 1943 to the Philadelphia Experiment. He even made claims that the mind could created matter at any point in time. He also claimed to have sent a man named Preston B. Nichols through two times lines, a fact which was actually confirmed by Duncan Cameron in 1985 (Montauk). Cameron was trained by the National Security Agency, so his testimony is valid. Many people believe that the Montauk Project is continuing to this day, although much of the information available about it is only rumor. The Philadelphia Experiment was a key part of American history because it demonstrates what a government is willing to do to have an advantage in war.





Mark Bean

09 studenoga 2007

COMETA REPORT – FRANCUSKA NLO STUDIJA

AMERIČKO ZRAKOPLOVSTVO I SLUČAJ ROSWELL

Lančana reakcija usmjerena na segmente političkog i vojnog razotkrivanja NLO kontroverzije, potaknuta je prije nekoliko godina "čudnovatom" odlukom jednog kongresmena da pokrene službenu istragu nad zbunjujućim vojnim incidentom. Cijela pozicija nije bila osobito perspektivna s obzirom da je američko vojno zrakoplovstvo smatralo incident u pitanju potpuno "nevažnim" i odavno zapečaćenim. No, kongresmen Novog Meksika Steven Schiff, nije dijelio mišljenje nadahnutih vojnih njuški iz zrakoplovne zajednice. 1993. godine pokrenuo je iznenađujuću lavinu ukazujući da postoji odlučna osoba na visokom položaju s namjerom da rasvijetli sve anomalične čimbenike incidenta. Do današnjeg dana takav postavljeni uzorak je polučio i ohrabrio dodatne kredibilitetne subjekte, osobe sposobne da stave na kocku i svoje karijere u nastojanju da rasvijetle NLO misterije.



Kongresmen Steven Schiff bio je odlučan i usmjeren na konačno rješenje slučaja Roswell, incidenta iz 1947. godine. Ključna uloga u slučaju bila je povezana sa zrakoplovnom bazom Roswell, Novi Meksiko. Incident koji je u to vrijeme već umnogome bio poznat svjetskoj javnosti, sastavljen je od "drskih tvrdnji" očevidaca da se nedaleko od Roswella srušio "leteći disk" sa referencama na vanzemaljski izvor istoga. 509. bombarderska pukovnija, jedina zrakoplovna postrojba u to doba koja je bila u stanju nositi nuklearno naoružanje, izdala je 8. Jula, 1947. priopćenje za javnost u kojem se kaže da je nedaleko od Roswella pronađen srušeni "leteći disk". Vijest je povučena istu večer sa objašnjenjem da se ipak radilo o običnom meteorološkom balonu. No, iskazi očevidaca i vojno obavještajnih časnika kroz folklor, dodatno su okružili maglovitost ove enigmatične
priče sa prijetnjom da poljulja naše dosadašnje civilizacijske temelje "jedinstvene"
mono-biološke inteligentne vrste u svemiru. Na osnovu zahtjeva njegovih birača, Schiff je postavio nekoliko upita ka Ministarstvu obrane i zatražio objavljivanje vojnih dokumenata o slučaju Roswell. To je u konačnici rezultiralo kongresnom istragom kroz čitavi nered u službenim očitovanjima. Zrakoplovstvo je bilo prisiljeno da objavi nekoliko novih objašnjenja tijekom tri godine od 1994. do 1997. godine. Za slučaj Roswell tako sada više nije bio kriv meteorološki balon već tajni meteorološki balon znan kao projekt Mogul, a očevici koji su tvrdili da su vidjeli tijela vanzemaljskih bića nisu vidjeli ništa drugo do običnih lutaka vojnih padobranaca korištenih za vojne vježbe, kako tvrdi zrakoplovstvo. Činjenica da su te lutke korištene u američkom zrakoplovstvu tek sredinom pedesetih godina uvjetovala je osmijeh javnosti i istražitelja, a u epilogu formirala mišljenje da nova objašnjenja nisu ništa drugo do nespretna fikcija zrakoplovstva. Isto tako zrakoplovstvo je "pojasnilo" da su uništeni svi dokumenti, poruke i zapovijedi iz zrakoplovne baze Roswell tijekom relevantnog vremenskog perioda značajnog za razrješenje incidenta. "Ne zna se tko je odgovoran za uništenje tih dokumenata", glasi priopćenje zrakoplovstva. Apsurdi i nespretnost javnih domena u interakciji sa ovim problemom polučili su značajan interes sve većeg broja važnih pojedinaca, osoba iz vojne i znanstvene zajednice ohrabrenih da krenu u kontinuitet takvih ufoloških ofenziva. Kongresna istraga Steven Schiffa bila je tek uvod u ono što slijedi.



VOJNA I ZNANSTVENA NLO BOJIŠNICA



Nakon što je 1969. godine američko zrakoplovstvo zaključilo projekt proučavanja NLO-a poznat pod kodnim nazivom Plava knjiga, izgledalo je mnogima da je to konačno
rješenje NLO misterija. Sada su nam konačno "naši" vojni autoriteti objavili rezultate dugogodišnje studije fenomena koja je trajala dvadeset i jednu godinu. NLO fenomen nema utjecaja na nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Američkih Država, a većina NLO bliskih susreta ima prozaično objašnjenje, a ako se ponekad i ne pokaže tako, to znači
da u tom slučaju nedostaje potrebitih podataka za takav zaključak. Najmoćnije zrakoplovstvo na svijetu je "razriješilo" ovaj misterij i sada možemo svi širom svijeta odahnuti. NLO-i su prema tome bili samo skup neodgovornih šala i zabuna unutar atmosfere trećeg kamena od Sunca, rezimira zrakoplovstvo pri zatvaranju projekta. Doslovnu rukavicu u lice ovom zaključku američkog zrakoplovstva bacilo je čileansko zrakoplovstvo. Kako se netko može usuditi dovoditi u pitanje nalaze Plave knjige ?
Zar netko sumnja u nalaze najmoćnije zrakoplovne organizacije na svijetu sa gotovo neograničenim resursima ? Zar to nije dovoljno da zauvijek zaklopimo stranice NLO istraga ? Izgleda da očito i nije. I to iz praktičnih razloga. 3. Novembra, 1997. godine, čileansko zrakoplovstvo FACH (Fuerza Aerea Chilena) povuklo je povijesni potez.
Pod direktnim zapovjedništvom generala FACHa, formirana je CEFAA tj. "Odbor za studiju nebeskih anomaličnih fenomena" (Comite de Estudios de Fenomenos Anomalos Aereos). Struktura odbora sastavljena je od vojnog osoblja i kontrolora letenja, dok u dio suradnika ulaze geofizičar Carlos Leriva, sociolog Dagoberto Benitez, psihijatar Mario Dussuel, električni inženjer Andres Bravari, fizičarka Marina Stepanova i analitičar fotografija Jose Fourt.



Tog povijesnog jutra poslana je FAX poruka svim vojnim formacijama sa zapovijedi da pošalju sve materijale povezane sa NLO-ima ka odboru, kao i zahtjev da se buduće prijave isto adresiraju na takav način. Istraživanje NLO fenomena isključivo će se orijentirati na slučajeve iz kredibilitetnih vojnih izvora.



Razlog ove odluke sa očiglednom hitnosti u njenom formulaciji, povezan je sa mnoštvom incidenata u zraku gdje su NLO-i počeli predstavljati ozbiljnu prijetnju na koridorima civilnih i vojnih preleta. Čile se suočio sa praktičnim problemima zračne sigurnosti i povukao potez koji transferira kompletnu ufologiju u potpuno novo svjetlo. Ako se vratimo u 1948. godinu, možemo povući direktnu paralelu da je tadašnji povod formiranja projekta američkog zrakoplovstva Plava knjiga bio istovjetan sa suvremenim čileanskim razlozima, a to je još jedan dokaz da postoje neobične stvari koje se odvijaju na našem nebu kroz sastavnicu vojnih implikacija. Jer ukoliko je zaista zračni promet ugrožen, kako onda uopće možemo nastaviti promatrati ovaj fenomen sa zavjesom podsmijeha i nazivati ga neozbiljnim ? Naše slijepilo u tom slučaju može samo dodatno ugroziti ljudske živote i ponoviti reprizu pogibije američkog pilota Thomas F. Mantella. 1948. godine isti je nesretno skončao goneći NLO u zrakoplovu F-51. U suvremenom svjetlu izgleda da je Čile prvi uvidio takvu perspektivu problematičnih implikacija na zračnu sigurnost.



Voditelj CEFAA odbora umirovljeni je general čileanskog zrakoplovstva Ricardo Bermudez. Bermudez je također i ravnatelj Tehničke škole aeronautike, a to je ujedno lokacija gdje odbor operira. Bitan je podatak da u Tehničkoj školi aeronautike studiraju radarski operatori i tehničari civilne avijacije. Škola je formacijski pod agencijom DGAC, a DGAC je pod odgovornošću čileanskog zrakoplovstva. Zadaća CEFAA odbora je "prikupljanje dokaza u nacionalnom zračnom prostoru sa ciljem studiranja na bazi ozbiljne, objektivne i znanstvene analize, ukoliko taj fenomen predstavlja bilo kakav rizik po pitanju sigurnosti zračnih operacija", kaže general Mario Avila Lobos koji je ujedno i ravnatelj DGACa. General Bermudez cijelu situaciju još dodatno pojašnjava : "Studiranje je pokrenuto da se može dobiti ozbiljan i znanstveni uvid u ovaj fenomen, koji zabrinjava ne samo nas [Čile] već i ostatak svijeta." Odbor je do sada zaključio da su "anomalični zračni fenomeni stvarni, te da su NLO incidenti specifični događaji. Definicije, teorije i studije, obavljene do sada, nisu uspjele da objasne mnoge nepoznanice, ali odbor zaključuje da je progres u studiranju fenomena sada puno veći nego u prijašnjim vremenima." Na posljetku, odbor poziva energično na međunarodnu suradnju u ramjeni podataka i iskustava, kako bi se značajno ojačala mogućnost u pronalasku odgovora oko nazočnih nepoznanica unutar fenomena.



U Decembru, 1997. godine, satnik čileanskog zrakoplovstva Cristian Puebla dao je intervju na Kanalu 4 u svezi novonastale situacije. Puebla, aeronautički inženjer i koordinator svemirskih projekata, upitan je pred mnogobrojnim gledateljima da li su NLO-i registrirani iznad čileanskog tla. Pueblo je smjelo izjavio "Da, ti NLO-i su se pojavili širom naše zemlje i po njihovom ponašanju i manevrima mogu samo reći da su oni vanzemaljski u svome izvoru. Nemoguće je da su ti NLO-i djelo ljudskih ruku."



Unikatno, čileanska ufologija postaje službeni znanstveni i vojni interes. Razina do koje je došlo NLO proučavanje kroz konstantnu potporu najviših državnih institucija u Čileu je fascinantno.



Sa ovakvim zapanjujućim odlukama čileanskog zrakoplovstva mnogi skeptici su bili transferirani u potpuno novi vid debate. Ufologija je ponovno bila vraćena unutar razina koje se kreću na najvišim pozicijama državnih sekcija. Ali ipak, možda je odluka čileanskog zrakoplovstva samo nekakva neodgovorna sociološka anomalija ispunjena vojnim osobama koje su jednostavno PRO/NLO orijentirane. Tada je sve to umnogome lakše objasniti, umanjiti i prihvatiti kao nevažan razvoj događaja nekakve nevažne zemlje na nevažnom dijelu planeta. Kontinuitet daljnjeg razvoja situacije ukazat će da ipak nije tako. 1998. godine dolazi do frapantnog preokreta i u okviru znanstvene zajednice. Peter Sturrock, astronom i profesor na sveučilištu Standford, zajedno sa međunarodnim skupom znanstvenika potpisuje novu reviziju fizikalnih dokaza NLO-a. Rezultati revizije objavljeni 30. Juna, 1998. godine prenijeti su na gotovo svim glavnim/mainstream svjetskim medijima. Od CNNa preko BBCa, svjetska javnost je bila upoznata sa novim pogledom na NLO fenomen. Bitna pozicija cjelokupne nove situacije sastoji se upravo u tome da je nezavisna revizija zaključila da ove pojave predstavljaju izniman znanstveni interes. Ignorirati i demantirati važnost ovoga fenomena je pogrešno. Sturrockov tim naglašava da NLO fenomen ima fizikalan utjecaj na okolinu. Drugim riječima, manifestacija NLO incidenata je materijalna, što još jednom upućuje na to da klasifikacija bliskih susreta druge vrste (slučajevi kod kojih nepoznata pojava ili objekt ostavlja nekakve tragove u dodiru sa okolinom) itekako ima snažnu podlogu u svome temelju. Radarske detekcije, tragovi na tlu, radijacija, opekline očevidaca - sve je to ono s čime međunarodni tim znanstvenika podupire svoje nalaze. Sturrock naglašava da ne postoje konačni dokazi koji bi direktno upućivali na to da su NLO-i posljedice djelovanja vanzemaljskih letjelica, ali da je svako daljnje zanemarivanje ove teme pogrešan pristup. Sturrock zahtijeva hitno formiranje znanstvenih grupa koje bi započele sa studiranjem NLO problema. Tijekom revizije fizikalnih dokaza, znanstveni tim je radio i novu reviziju Plave knjige. Podvučeno je da postoje neobjašnjivi slučajevi, te da je pristup u zatvaranju projekta američkog zrakoplovstva 1969. godine bio pogrešan potez, kako u smislu vojnih interesa tako i u smislu onih znanstvenih. Skup njihovih radova objavljen je u publikaciji iz 1998. pod naslovom "Fizički dokazi povezani sa NLO izvješćima". Ufologija je na taj način krajem devedesetih ušla u svoje novo razdoblje. Kreirana je značajna opozicija koja više nije strukturirana od priča nekakvih zanesenjaka i neozbiljnih naklapanja NLO viđenja uz stimulirajuću čašicu. Unutar bojišnice NLO debata otvorena je nova fronta gdje smjelo ulaze vojni generali, političari i znanstvenici širom svijeta. Još jedna dodatna dokazna potvrda da se radi o planetarnom i globalnom fenomenu sa složenim parametrima. Ufologija postaje disciplina koja definitivno ima zamjetan progres. Takav progres možda će u budućnosti evoluirati sa metamorfozom discipline u priznatu znanost.



EKSTRA TERESTRIČNA HIPOTEZA



Španjolsko zrakoplovstvo je u Septembru, 1998. godine objavilo veliki set prije povjerljivih dokumenata oko NLO viđenja nad tom zemljom od 1962. do 1995. godine. Postalo je tako jasno vidljivo da je nazočan sve veći broj čimbenika unutar vojne zajednice u Europi sa karakteristikom otvorenijeg pristupa prema ufološkim podacima. Vojska tu ima ili je imala svoje interes. Španjolska je bila samo uvod u novo spektakularno vojno izvješće stvarano unutar francuske vojne zajednice. 16. Jula, 1999. godine, dokument je publiciran u Francuskoj pod naslovom "NLO-i i obrana - Za što se moramo pripremiti ?" (Les OVNI et la Defense. A quoi doit-on se preparer ?), dug devedeset stranica. Dokument je rezultat detaljne studije u svezi NLO-a koji pokriva mnoge aspekte problema, a posebno pitanja obrane. Još jednom u prvi plan ulaze autori takvog izvješća. Oni opet dolaze iz VIP (vrlo važne osobe) sfera i pomiču daljnji tijek zapleta započetog sa smjelom odlukom kongresmena Steven Schiffa iz 1993. godine.



Francuska studija NLO-a koordinirana je od strane službenika visoke razine - uključujući u to umirovljene generale iz francuskog Instituta za Visoke studije nacionalne obrane (IHEDN - Institut des Hautes Etudes de Defense Nationale ) - agencije za strategijska planiranja financirane od strane vlade. Suprotstavljanje izvješća ka otvorenom skepticizmu u svezi NLO-a, očigledno je kada se uzmu u obzir nalazi studije. U izvješću koje je bazirano na tri godine rada zaključeno je da postoje "mnogobrojne NLO manifestacije praćene od pouzdanih očevidaca, a koje su vjerojatno dio letjelica ekstra terestričnog izvora." Drugim riječima, francuski generali podupiru objašnjenje NLO fenomena sa ekstra terestričnom, odnosno vanzemaljskom hipotezom. Taj zaključak je ostvaren nakon proučavanja gotovo 500 međunarodnih NLO bliskih susreta i radarsko/vizualnih slučajeva. Podaci su prikupljani iz službenih vladinih izvora, vladinih autoriteta i zrakoplovnih zajednica ostalih zemalja.



Sa sadašnjeg aspekta znanosti i vojnih saznanja, hipoteza da su NLO-i vanzemaljske letjelice koje prodiru u našu atmosferu, najvjerojatnije je rješenje čitavog ufološkog vojnog problema starog preko 52 godine, kako tvrde autori. Dodatna značajka ovoga vojnog izvješća usmjerena je na činjenicu da je prije javnog objavljivanja poslano predsjedniku Francuske Jacques Chiracu kao i premijeru Lionel Jospinu. Vojna studija francuskih generala naziva se još i COMETA IZVJEŠĆE. COMETA označava na francuskom jeziku "Odbor za napredne studije" (COMité d ETudes Approfondies) tj. kolektivnu grupu autora i potpisnika samog izvješća. Predsjedavajući tog odbora je general zrakoplovstva Denis Letty. Predgovor u izvješću potpisuje general zrakoplovstva Bernard Norlain, a tu je i tekst Andre Lebeaua, bivšog predsjednika Nacionalne središnjice za svemirske studije (CNES - Centre National d Etudes Spatiales; francuski ekvivalent NASAi). Impresivna lista potpisnika izvješća sastavljena je u donjem redoslijedu od sljedećih titula :



· general zrakoplovstva Denis Letty

· general zrakoplovstva Bernard Norlain

· Andre Lebeau, bivši predsjednik francuske svemirske agencije CNES

· general zrakoplovstva Bruno Lemoine

· admiral Marc Merlo

· doktor političkih znanosti i glasnogovornik COMETA-e, Michel Algrin

· general Pierre Bescond, inženjer za naoružanje

· zapovjednik nacionalne policije Denis Blancher iz Ministarstva unutarnjih poslova

· Christian Marchal, glavni inženjer i ravnatelj u Nacionalnom uredu za aeronautička proučavanja (ONERA)

· General i fizičar Alain Orszag, inženjer za naoružanje



Odbor također zahvaljuje i vanjskim suradnicima koji su sudjelovali u formiranju COMETA izvješća :



· Jean-Jacques Velasco, voditelj grupe SEPRA koja službeno proučava NLO-e u okviru francuske svemirske agencije CNES

· Francois Louange, predsjednik i foto analitičar tvrtke Fleximage

· general zrakoplovstva Joseph Domange



Ako ubacimo ovu složenu vizuru suvremenog NLO pitanja u još uvijek trajno rašireni skepticizam gdje se beskompromisno odbacuju bilo kakve pomisli na to da je fenomen povezan sa vanzemaljskim izvorom, jasno je da su studije nekoliko vojnih zajednica širom planeta ušle u prilično oštar sukob sa civilnim pogledima na istu stvar.
Međutim, COMETA izvješće nije poput neke dobre stare NLO pričice iz prošlosti gdje bi ju skeptici mogli rušiti uz osmijeh sa nekoliko rečenica. Bitna značajka u novoj dimenziji cijele rasprave definirana je pozicijom gdje je kompletna kontroverzija NLO incidenata bila upravo povezana sa količinom pristupa u podacima. Na NLO fenomen nismo mogli imati pravilnu i potpunu sliku ukoliko su se važni NLO slučajevi odigravali u interakciji sa vojnom tehnologijom našeg planeta, sustavno uz zadržavanje podataka na takvim razinama društva. Prema tome, nedostatak takvih istih podataka u civilnim domenama osnovni je razlog snažnog uporišta skepticizma u trajanju više od pola stoljeća.
U preokretu, konvencionalni skeptični pristupi u francuskoj vojnoj studiji nailaze sada na mnoštvo prepreka kada se uzme u obzir vjerodostojnost autora. General sa 4 zvjezdice Bernard Norlain; bivši zapovjednik francuskog taktičkog zrakoplovstva i vojni savjetnik premijera, Andre Lebeau; bivši predsjednik CNESa i general Denis Letty; postaju učinkoviti katalizator u argumentiranju ekstra terestrične hipoteze i prezentacije problema kao iznimno ozbiljnog. Na taj način ufologija sada poprima potpuno novi zaokret; zaokret koji istražitelji poput astronoma dr. J. Allena Hyneka nikada nisu uspjeli dočekali, iako su tijekom ufološke antologije ukazivali na potencijalnu ekstra terestričnu hipotezu. Iz perspektive francuskih generala, pristupiti kreiranju vojnog izvješća o globalnom pogledu na NLO problem zasigurno nije bio jednostavan posao u kontekstu vojne zajednice. Teza potencijalnih posjeta ekstra terestričnih bioloških jedinki na naš planet je toliko sveobuhvatna da sve prateće točke takve hipoteze daleko nadmašuju odgovornost vojnih institucija. Autori su bili svjesni posljedica i skupa kritika
koje će izazvati u smislu reakcija. Ipak, njihove kredibilitetne i visoke titule trebale su stvoriti protutežu takvom tipu opasnosti. Udruženi svi zajedno kao skup potpisnika, znali su da će u tom slučaju cijeli posao poprimiti značajnu nadmoć nad bilo kakvom vrstom umanjivanja važnosti njihovog truda. Stvoriti znanstvenu studiju u doticaju sa NLO-ima danas je vrlo rizičan poduhvat. Posebno ukoliko bi ona nastala u civilnoj zajednici. Takav poduhvat donosi nepredvidljivost smjernica u karijeri i moguću degradaciju od strane ostalih kolega iz znanstvene zajednice. Psihološke predispozicije uz mnoštvo loših SF filmova B produkcije iz pedesetih i šezdesetih godina, utemeljile su široko rašireni stav da je ufologija jednostavno gubljenje vremena, neozbiljna slikovnica loše znanstvene fantastike. Njena dosadašnja odrednica oslikava ju kao disciplinu koja nikada neće uspjeti prijeći krutu liniju doticaja sa realnim životom. Upućeni stručnjaci u NLO tematiku svjesni su takve složene formule. Upravo zato, ući u takvu bitku samostalno unaprijed je izgubljen rat bez obzira na kredibilitet i titulu specifičnog potpisnika. Astronom Peter Sturrock i francuska grupa generala su zbog takve pozicije mogli odgovoriti samo na jedan način. Postoji samo jedna opcija u zaštiti NLO teme u njenoj prezentaciji ozbiljnog multipleksa na međunarodnom, političkom, sociološkom, vojnom i znanstvenom planu. Na scenu debatnih bojišnica potrebno je da istupi udruženi skup visoko kredibilitetnih osoba sa čvrstom argumentacijom fizikalnih NLO dokaza. Šahovsko polje fronte skeptika i ufologa samo na taj način može dobiti nova pravila kroz relativno ravnopravan omjer snaga.



Preliminarni razgovori u pripremi francuske vojne studije započeli su još 1995. godine. Važnost teme prema čovječanstvu stavila je u drugi plan sve problematične nedoumice. Krenuti sa projektom, potvrditi u budućnosti njegovu valjanost, znači osigurati vječnu poziciju u povijesti ljudske vrste. Kocka je bačena. General Letty posjetio je generala Norlaina u Martu, 1995. Norlain je u to vrijeme bio aktivan ravnatelj Instituta za Visoke studije nacionalne obrane - IHEDN. Pokrenut je razgovor o mogućnosti organiziranja odbora za studiju NLO-a. Norlain je izrazio svoj interes uputivši Lettyja ka ostalim članovima IHEDNa. Na samom početku Letty je već naišao na značajnu potporu među svojim vojnim kolegama. Tako je stvoren odbor COMETA, odbor čija je prioritetna zadaća vojna studija NLO fenomena.



Dijelovi izvješća sastavljeni su u impresivnom zbiru parametara. COMETA dokument ima slijedeću strukturu :



· Uvod; Andre Lebeau

· Predgovor; general Bernard Norlain

· Predgovor; general Denis Letty

· Predstavljanje



· 1. dio - Činjenice i iskazi

Poglavlje 1 : Svjedočanstva francuskih pilota

Poglavlje 2 : Ostali zračni susreti širom svijeta

Poglavlje 3 : Motrenja sa zemlje

Poglavlje 4 : Bliski susreti u Francuskoj

Poglavlje 5 : Objašnjeni slučajevi



· 2. dio - Trenutni status znanja

Poglavlje 6 : Organizacije NLO proučavanja u Francuskoj

Poglavlje 7 : GEPAN/SEPRA - Metode i rezultati

Poglavlje 8 : NLO - hipoteze : pokušaji modeliranja

Poglavlje 9 : Organizacije NLO proučavanja u ostalim zemljama



· 3. dio - NLO-i i obrana

Poglavlje 10 : Strategijska perspektiva

Poglavlje 11 : Aeronautičke implikacije

Poglavlje 12 : Znanstvene i tehničke implikacije

Poglavlje 13 : Političke i religiozne implikacije

Poglavlje 14 : Medijske implikacije



· Zaključci i preporuke

· Dodaci :

Dodatak 1 : Radarska detektiranja iznad Francuske

Dodatak 2 : Motrenja astronoma

Dodatak 3 : Život u svemiru

Dodatak 4 : Kolonizacija svemira

Dodatak 5 : Slučaj Roswell i dezinformacije

Dodatak 6 : Koliko je star NLO fenomen - čimbenici kronologije

Dodatak 7 : Psihološki, sociološki i politički aspekti NLO fenomena

· Literatura

· Kazalo pojmova



U prvom dijelu raspravlja se o nekim frapantnim NLO slučajevima u Francuskoj i svijetu, zatim u drugom dijelu predstavljene su organizacije koje proučavaju NLO-e u Francuskoj i svijetu, kao i studije znanstvenika širom svijeta sa pokušajima razvijanja djelomičnih objašnjenja NLO-a na nivou poznatih zakona fizike. U tom dijelu teksta opisane su hipoteze, od mogućnosti da se radi o tajnim zrakoplovima pa do vanzemaljskih manifestacija. Treći dio izučava mjere koje bi se trebala poduzeti u svezi obrane. Vojne i civilne pilote potrebno je informirati oko NLO fenomena, a paralelno treba razviti strategijske, političke i religiozne akcije, ukoliko se ektra terestrična hipoteza potvrdi. Detaljniji pogledi na sastavnice izvješća još su interesantniji.



ČINJENICE I ISKAZI



Iskazi francuskih pilota : M. Giraud, Mirage IV pilot (1977); pukovnik Bosc, pilot (1976); francuski let AF 3532 (1994).



· Iskaz francuskog pilota Girauda u Martu, 1977. odnosi se na vojni zračni incident. Giraud i njegov navigator letjeli su u zrakoplovu Mirage IV tijekom noći pokraj Dijona, Francuska. Ugledali su blještavo svjetlo kako se brzo približava. Svjetlo ih je konstantno pratilo na udaljenosti od 1500 metara iako su ga se pokušali otresti sa raznim okretima. Preko radio veze javljeno je vojnom radaru da pokuša detektirati fenomen, ali bez uspjeha.



· Svjedočanstvo francuskog pilota pukovnika Claude Bosca od 3. Marta, 1976. godine. Za vrijeme noćnog trenaža u zrakoplovu T-33, Bosc je zamijetio blještavo svjetlo kako se velikom brzinom približava sa opasnošću sudara. Njegov zrakoplov je odjednom bio okružen zelenim fosfornim svjetlom nekoliko sekundi. Radar nije pokazivao ništa, ali ostala dva pilota vidjela su bliski susret iz daljine.



· Francuski let 3532, 28. Januar, 1994. Pilot i kopilot na Airbusu leteći po danu iznad Pariza prijavili su na 11,900 metara da vide veliki objekt u obliku diska udaljen
50 kilometara na nešto nižoj visini. Vojni radar je potvrdio nazočnost objekta od oko 250 metara u promjeru. Objekt je viđen optički i preko radara. Motrenje je trajalo
50 sekundi. Nakon toga objekt je odjednom nestao. Ovaj slučaj je korišten i u reviziji fizikalnih dokaza međunarodnog skupa znanstvenika iz 1998. godine koju je predvodio astronom Peter Sturrock.



Svjetski aeronautički slučajevi : Lakenheath, UK (1956); RB-47, SAD (1957); Teheran, Iran (1976); San Carlos de Bariloche, Argentina (1995).



· Lakenheath, Kraljevsko ratno zrakoplovstvo RAF, UK, 13. August, 1956. Izniman NLO incident koji je trajao 6 sati. Slučaj se sastoji od stalnih radarskih detektiranja mnoštva objekata koji povremeno putuju brzinama u rasponu od 161 kilometar na sat do preko 6,436 kilometara na sat. Zrakoplovi su podignuti da presretnu nepoznate leteće objekte. Objekti su ostali neidentificirani.



· Slučaj RB-47, SAD, 17. Juli, 1957. Posada zrakoplova RB-47 bila je praćena gotova 2 dva sata od NLO-a iznad Misisipija, Louisiane i Teksasa. NLO je konstantno praćen vizualno, od strane zemaljskog radara i radara u zrakoplovu, a uhvaćen je i signal od NLO-a. Istražitelj Jerome Clark tvrdi da se radi o najimpresivnijem NLO slučaju u povijesti.



· Teheran, Iran, 18. Septembar, 1976. Dva F-4 zrakoplova iranskog zrakoplovstva odvojeno su pratili sjajni i brzi NLO, vizualno i na radaru. Kada su se približili NLO-u, kontrolne funkcije i sustavi naoružanja na zrakoplovu su zakazali i bili van uporabe. To je primoralo iranske zrakoplove na povlačenje. Drugi objekt se nakon toga odvojio od matičnog NLO. Izgledalo je da ide sletjeti.



· San Carlos de Bariloche, Argentina. 1. August, 1995. Posada komercijalnog zrakoplova u prilazu zračnoj pisti Bariloche prijavila je da NLO leti pokraj njih. Tijekom spuštanja zrakoplov je iskusio totalni nestanak struje prisiljavajući pilota da odustane od slijetanja i da kruži u pripremi za drugi pokušaj. U međuvremenu, NLO je poletio u visine i izgubio se.



Motrenja sa zemlje : Tananarive, Madagaskar (1954); praćenje "tanjura" neposredno iznad zemlje od francuskog pilota J.-P. Fartek (1979); blisko motrenje iznad baze sa projektilima u Kapustin Yar, Rusija (1989).



· Tananarive, Madagaskar. 16. August, 1954. Sjajna zelena kugla je praćena kako leti na nebu sa plamenim tragom. Dok se približavala skupine očevidaca su rekli da je ličila na metalni ovalni objekt, velik poput DC-4 zrakoplova. Dok je prelijetao na niskoj visini, grad je iskusio totalni nestanak struje.



· Kapustin Yar, Rusija, 28-29. Septembar, 1989. Vojno osoblje je prijavio jasno vidljivi NLO u obliku diska kako lebdi nisko iznad baze sa raketama, ispuštajući svjetlosnu zraku na skladište s oružjem. Incident je trajao preko 90 minuta. Sličan slučaj odigrao se kasnije tijekom iste noći u drugoj obližnjoj bazi.



Bliski susreti u Francuskoj : Valensole, Alpes de Haute Provence, susret farmera Maurice Massea (1965); Cussac, Cantal (1967); Trans-en-Provence (1981) ; Nancy (1982).



· Valensole, Alpes de Haute Provence, Francuska, 1. Septembar, 1965. Farmer Maurice Masse susreo je prizemljen NLO i dva mala humanoida na svome polju oko
6 sati ujutro. Dok je prilazio, zastao je paraliziran, ali svjestan okolnih događaja. Bića su odmah ušla u letjelicu i objekt je uzletio. Masse je patio od masivnog umora nekoliko tjedana, a trava nije rasla na lokaciji spuštanja nekoliko godina nakon događaja. Slučaj je detaljno istraživan od francuskih autoriteta.



· Trans-en-Provence, Francuska, 8. Januar, 1981. Diskoliki metalni NLO zamijećen je od farmera Renato Niccolai kako se kratko spušta u njegovom polju oko 17 sati.
NLO je nakon toga uzletio i otišao. Istraga je pokazala da je vrlo težak objekt pritisnuo tlo na mjestu spuštanja, približno težeći oko 4 do 5 tona. Biljke su bile efektirane.



· Cussac, Francuska, 29. August, 1967. Dvoje djece je prijavilo okrugli NLO i "4 mala vraga" na zemlji. Prijavljeno je da su humanoidna bića lebdjela prije nego što su brzo ušli u NLO i odletjeli. NLO je ispuštao meki piskutavi zvuk i mirisao je na sumpor.



· Nancy, Francuska, 21. Oktobar, 1982. Znanstvenik (koji je ostao anoniman) pratio je maleni objekt u obliku diska kako tiho lebdi iznad njegovog vrta u rano poslijepodne. Objekt je bio u tom stanju 20 minuta prije nego je iznenada uzletio velikom brzinom. Biljke u vrtu bile su očigledno efektirane. Analiza je pokazala nazočnost jakog električnog polja.



U izvješću je priloženo i nekoliko protu-primjera gdje su fenomeni bili uspješno objašnjeni. Selekcija neobjašnjivih slučajeva količinski je ograničena, ali u preglednosti dovoljna da pokaže uzorak problema i elemente bitnih događaja sa naznakom na zabrinutost državnih institucija. U zaključku, prvi dio francuske NLO studije fascinantno dokazuje planetarnu realnost NLO-a (bez obzira što uzrok bio).



TRENUTNI STATUS ZNANJA



Drugi dio u izvješću ima naslov "Trenutni status znanja". Odjeljak se bavi organizacijama koje provede službena NLO proučavanja u Francuskoj, još od početaka kada su prve instrukcije dane francuskoj policiji 1974. godine da prikupljaju i analiziraju podatke. Tekst zatim nastavlja sa formiranjem sekcije GEPAN 1977. godine. GEPAN je preuzeo ulogu na sebe da analizira slučajeve koje je prikupljala policija. Obrađeno je više od 3,000 slučajeva sa analizama i statističkim podacima. U finalu tekst se zadržava na grupi SEPRA koja surađuje sa zrakoplovstvom, vojskom, civilnom avijacijom i njenim organima. Koriste se civilne i vojne laboratorije za analizu uzoraka i fotografija.



Naredno poglavlje je nazvano "hipoteze i pokušaji modeliranja". Glavno usmjerenje ovoga dijela teksta govori o nekim modelima i hipotezama koje se studiraju u nekoliko zemalja. Bit je stavljena na hipotetičnim simulacijama NLO pogona baziranim
na motrenju efekta samih NLO djelovanja. U to su uključeni aspekti brzine NLO-a,
kretanja, ubrzanja, kvar motora na vozilima, paraliza očevidaca itd. Jedan model je
magnetno-hidrodinamični pogon, uspješno testiran u vodi. Možda bi mogao biti operativan i u atmosferi za nekoliko desetljeća. Ostale studije su isto kratko spomenute, od atmosferskih pa do svemirskih pogona poput usmjeravanja čestica, antigravitacije, pa preko planetarnih i zvjezdanih pobudnih pogona.



Pretpostavka o razlogu zakazivanja motornih vozila pri NLO viđenjima također je izrečena. Špekulira se da bi uzrok mogao biti u mikrovalnoj radijaciji. U biti, "hiper frekventni generatori" studiraju se u Francuskoj i drugim zemljama. Mogućnost ostaje i na mikrovalnim oružjima. Snopovi čestica i ioniziranje zraka možda mogu objasniti svjetlosne manifestacije pri NLO susretima. Mikrovalovi su moguće objašnjenje za paralizu tijela očevidaca pri bliskom susretu.



Kulminacija istog poglavlja nazvana je "globalna hipoteza". Autori filtriraju ufološke podvale definirajući ih kao slučajeve koje je lako prepoznati. Nakon toga tekst ulazi u pregled glavnih hipoteza zaslužnih za uzrok NLO fenomena. Neke neznanstvene hipoteze poput zavjera, manipulacija od ultra moćnih tajnih grupa nad čovječanstvom, parapsiholoških fenomena i kolektivnih halucinacija, odbačene su. Više ozbiljnosti je poklonjeno hipotezama tajnih oružja i zrakoplova, no one su ipak malo vjerojatne, kako autori raščlanjuju. Na posljetku, ostaju nam razne ekstra terestrične tj. vanzemaljske hipoteze. Jedan model su razvili francuski astronomi Jean-Claude Ribers i Guy Monnet. Koncipiran je na tzv. teoriji "svemirskih otoka" američkog fizičara O Neilla. Ta teorija je kompatibilna sa sadašnjim stanjem fizike.



NLO-i I ODBRANA



Treći dio francuske studije zove se "NLO-i i obrana". Predstavlja ključan interes potpisnika izvješća jer se radi o njihovoj odgovornoj domeni. Naglašava se da "iako neprijateljske NLO akcije još uvijek nisu dokazane, određene akcije zastrašivanja su zabilježene u Francuskoj. Potrebno je nastaviti studirati zbog toga mogućnost vanzemaljskih prodiranja u našu atmosferu i to na strategijskim, političkim, religioznim i medijskim razinama."



Prvo poglavlje trećeg dijela nosi naslov "Buduće strategije". Fundamentalna stavka
glasi : "Što ako to jesu vanzemaljci ? Kakve namjere i kakve strategije možemo
zaključiti iz njihovog ponašanja ?", pitaju se autori. Izvješće razvija moguće motivacije vanzemaljskih posjetitelja poput zaštita planeta Zemlje od nuklearnog rata, na
što sugeriraju frekventna viđenja iznad vojnih baza sa nuklearnim projektilima.
U oštrijem tonu izvješća, optužuje se SAD kao glavni krivac za represiju nad ovim fenomenom. Nakon 1947. godine i slučaja Roswell, vlada SADa možda je došla u posjed vanzemaljske letjelice. Prema tome, potencijalni najvažniji razlog međunarodne politike tajnosti povezan je sa vojnim interesom nadmoći. Zaštiti izvor vojne tehnološke superiornosti pod svaku cijenu, namjera je SADa. Izvješće smjelo kritizira svog NATO saveznika da je na taj način možda profitirao od vanzemaljske tehnologije koju koristi za razvoj vlastite. Naslov "Kakve mjere moramo poduzeti ?" dramatičan je nastavak teksta. Na nacionalnom planu COMETA zahtjeva jačanje SEPRA-e, predlažući formiranje tijela na najvišem stupnju vlade. Tom tijelu bio bi povjeren razvoj hipoteza, strategije i priprema ugovora suradnje sa Europom i ostalim zemljama. Daljnji korak sastojao bi se u tome da Europska Unija poduzme diplomatske akcije prema SADu u smislu političkog i strategijskog saveza oko cijelog problema. Ključna stavka su situacije za koje se trebamo pripremiti. Iznesene su situacije poput vanzemaljskih poteza ka službenom kontaktu; invazija (podvučeno ipak kao manje vjerojatna mogućnost) uz lokalizirani ili masivni napad itd. Poseban vid pozornosti ukazuje na "aeronautičke implikacije" sa detaljnim preporukama prema osoblju poput zrakoplovnih posada, stožera, kontrolora leta, meteorologa i inženjera. Preporuke se također postavljaju na znanstvene i tehničke razine. Cilj je razvoj u istraživanju. Interes je postavljen na potencijalnoj koristi za obranu i industriju naše civilizacije.



ZAKLJUČCI I PREPORUKE



Zaključak COMETA izvješća glasi da su neidentificirani leteći objekti fizička realnost.
Vrlo je vjerojatno da su te letjelice pod kontrolom vanzemaljskih posjetitelja našeg planeta. Hipoteza naravno još uvijek nije dokazana, ali izgleda vjerojatno rješenje na osnovu prikupljenih vojnih podataka. Ta hipoteza ima dalekosežne posljedice.
Ciljevi navodnih posjetitelja ostaju nepoznati, ali oni moraju biti tema u špekulacijama budućih scenarija.